Uglavnom, da nas nije morao čekati Mauricio bi definitivno zavrąio utrku i to u prvih 15-tak tako da ideja idemo svi skupa baą i nije bila neka, ali znamo za drugi put. Loki je bio odličan 7 na planinarskoj ruti, Čubrić ju je zavrąio, a mi smo doąli negdje pred predzadnju kontrolnu točku, profulali planinu i odustali. Seni je lipsao na prvom usponu (kao i uvijek među prvima punih 500-700 m) za Risnjak, tako da smo ga do Planine čekali masu puta (ľeludac, prehlada i tifus, ali ranjenike se mora spasiti). Tu smo se Mauricio i ja odvojili, brzo stigli do Hahlića gdje nas je domarov prijatelj hvalio "bravo, dobri ste od Luga doć simo" dok nas je domar prao, "ča su dobri, 25 njih je doąlo prije, joą imaju lazno za ručat", gdje smo pojeli sendviče i krenuli napred po "kratici". Tu nas stiľe i Seni koji se u međuvremenu oporavio, na kratici gubimo barem pola sata a mene počinje lovit koljeno na strmom spustu, dok Mauricio kao jelen odlazi napred i čeka nas svako toliko. Ovaj put smo pogodili odvojak za cestu (nismo zavrąili na aerodromu) i digli se na cestu za platak, te skrenuli lijevo na brdo koje je trebalo biti Veliki Plią. Mauricio se popeo na vrh i skuľio da je na 900, Veli Plią na 1200 i da smo na susjednom brdu, a između nas krasna udolina. Ja odustajem, dajem Senadu GPS da idu njih dvojica naprijed, ali i Seni odustaje samnom, Mauriciju se isto neda naprijed samom tako da ultra ekipa Trickera zavrąava svoj put negdje na 40km... I da smo krenuli dalje nebi ulovili vremenski limit tako da je to bila čak i mudra odluka. Dali na ultru na Velebit ili ne pitanje je sad(za mene i Senada)? Definitivno trebam skinut kila (mislim da je jedino Zimermann tu negdje) barem na 85 jer me koljena ubijaju. Nisam vjerovao da ću se tako radovat usponima, a mrzit ravnice i spuątanja :)... Sljedeći vikend je ofroad utrka biciklama u Gračiąću, dosta nas ide tako da se pridruľite. Od tri Labinjana jedan je fini, tata i sin su odustali (Moreno je kriv), za puleľane ne znan kako su pasali...