4.5.09. stigla je i GPS slika trase  istralia_gps 

 

Izvrsnu pustolovnu ekspediciju probali smo Mauricio i ja ovaj vikend. Istralia je zamisljena kao ekspedicijska pustolovina, sa zadanim pustolovnim problemom. Nas zadatak bio je zaokruziti Slovensku Istru po njenim geografskim granicama. Imali smo 20 kontrolnih tocaka.

 

Da to ne bi bio samo obican izlet, od granice se nismo smijeli udaljavati vise od 500 m. Upravo taj dio dodao je najvise pustolovnih zacina u nas izlet :). Autor ideje je Janez Korosec, clan kluba Pustolovec Rajd iz Ljubljane.

 

Discipline: bicikla, veslanje, treking, savladavanje  morske obale i rolanje.

 

Slike.

U subotu oko 0:30 Istraliju smo startali Janez, u cijoj je glavi nastala ova jedinstvena ideja, Rok, Mauricio i  ja. Krenuli smo biciklama iz gradica Osp (ispod vijadukta kod Crnog Kala). Lagani ritam, jos se upoznajemo, uzivamo u nocnim obilascima prve cetiri kontrolne tocke (Socerb iz kojeg se Trst vidi kao na dlanu, stijena iznad Crnog Kala, stijena iznad Podpeci i Rakitivec). Bicikle pustamo u podnozjima tih tocaka, penjemo se, slikamo i idemo dalje :). Ja sam imao nemalih problema s biciklom, prvi put sam dozivio da mi je puknuo lanac, ali je Mauro uspio srediti. Sto mi se sve kasnije dogadjalo s biciklom, necu ni pisati :).

 

Pred jutro dolazimo do granice u Socergi (Pozane), javljamo se na granicni prijelaz. Janez objasnjava sto radimo, nema problema i idemo dalje. Pocinjemo skupljati kontrolne tocke duz hrvatsko slovenske granice. U pocetku izgleda u redu, nalazimo prohodne sumske puteve. Malo vozimo, malo guramo bicikle. Medjutim, nas zadatak je ne udaljiti se 500 m od granice i nestaju lijepi putevi, ostala nam je samo sikara i mi. Bicikle skoro da i ne vozimo, nego guramo ili nosimo gore i dole. Prolazimo napustena sela uz granicu (Karli, Reparac, Abitanti i Mocunigi).

 

I kad je izgledalo da je gotovo s guranjem bicikala, trebali smo odraditi jos uspon na Novi bric. Prolazimo kroz sikaru, usponu nikad kraja, nosimo bicikle, zapne pedala, zapne sic, volan udara gdje stigne :). Nesto slicno prosli smo i na spustu prema Dragonji. Konacno smo docekali ravninu, mozemo voziti bicikle i idemo u Secovlje, gdje nas cekaju kajaci.

 

Oko 21.30 pocinjemo veslacku dionicu Secovlje-Piran (Fiesa). Od te tocke nam se pridruzuju jos Riko i Primoz. Lagano veslamo oko 2 sata, more mirno, uz ribolovce jedini smo aktivni na moru. Veslanje zavrsavamo oko 23.30.

 

Nakon 24 sata u pokretu idemo u box (Janezova kuca). Vecera i kratki spavanac, jer sutra je novi dan :).

 

Pred svitanje uzimamo sa sobom opremu za treking i role ili skiro, sta tko ima i nastavljamo Istraliju. Radimo treking dionicu, na jednoj nizbrdici Mauro i ja isprobavamo skiro. Odlicna igracka :). Nakon trekinga slijedi savladavanje morske obale. I onda napokon rolanje, koje zapocinjemo negdje prije Izole. Rolamo oko 15 km, po finom asfaltu ide odlicno, ali ima podloga koje nas malo izbacuju iz ravnoteze pa “veslamo” po zraku da se odrzimo na nogama :). U Kopru si priustimo kratku pauzu uz burek. Rolanje zavrsavamo u Ankaranu, skrivamo opremu u neko zbunje i idemo prema Lazaretima, bivsi granicni prijelaz izmedju Slovenije i Italije.

 

U nedjelju u 10h smo u Lazaretima. Cilj ove trase je ici duz granice SLO-ITA, nalazeci granicno kamenje. Trebali smo ih naci 40. Na pocetku se malo probijamo kroz zbunje, ali kad smo “uboli” granicnu crtu ide bez problema i lako nalazimo granicno kamenje. Krecemo se malo po Sloveniji, malo po Italiji. U Skofijama nas napusta Rok, koji ima drugih obaveza.

 

Oko 17h dolazimo u Osp na nas cilj. Janez vadi pjenusac, veseli nazdravljamo. Sve skupa oko 160 km za 41 sat (ukljucujuci spavanje).