©to je lijep i sunčan dan bio danas. I ostao. ;-) Kako za koga. ;-)))

Rabar (svojim bolidom), Lončar i ja (njegovim bolidom) jutros u 8:45h krenusmo u pravcu Labina gdje nas je velikoduąno dočekao organizator utrke gdin. R. Faraguna. 8-)
No, kako bi priča ipak bila viąe od samih rezultata za to sam se osobno pobrinuo već u rano jutro. Konstatiravąi Loki i ja da nema smisla da do Labina putujemo sa dva auta, na njegov naredbu prebacih svoju biciklu zajedno sa nosačima na njegovo, zatim stvari sa zadnjeg sjedala u njegov bunkerčić, i od tog trenutka bili smo spremni za nove pohode.
Ups, to nije sve, zaboravih ponijeti novac (gotovinu ;-)) pa skoknusmo do mene na St. Pazin, te od tamo krenusmo preko Barbana za Labin, odnosno Rabac.

 

Hmmm…»odjednom» u dolini Raąe počne me svrbiti guzica, krenem se vrtiti na suvozačevom mjestu, i istovremeno loviti za glavu jer mi je neąto sinulo. Pomislih: «Nisam valjda ostavio prednji kotač svog bicikla u bunkeru svog auta???». Misli mi lete 200 km/h i skoro sam 100% siguran da je tako. Ufff…©to sad? Nema drugo nego upotrijebiti đoker zovi. Koga drugog nego R. Faragunu. J Straąan đoker, sa cijelih 80 kg ľive vage. ;-)))))))


Nako 1:30h očajničkog traľenja svatih kako mi pomoći nema, te da ću si morati naći neku jako dobru zanimaciju kako bi «ubio» narednih 2-3h dok se bude masa od cca. 300 biciklista vozikala po Labinątini. Oooo neeeeeeeeeeeee. L ©mrc! ;-)


I eto ti đavla. Upali mi se sijalica (kao u Baltazara) i na brzinu skujem plan. Idem autom do Trgeta, tamo ga ostavljam, oblačim bike dres, stavljam tenisice na noge i rekreacija moľe započeti. J
I tako i bi. Krenuvąi od vrha Trgeta (sa punkta di su cestovnjaci izlazili na cestu Labin-Koromačno) preko xy sela u smjeru Koromačna do skretanja za Skitaču…nakon dvoumljenja od punih 2-3 sek odlučih oboriti vrh. Ni manje ni viąe. Naravno, tako sam se nagradio za onu već gore spomenutu glupost. J
S putem vidjeh svaąta. Divlji svinju (ograđenu) kraj jedne obiteljske kuće, po prvi puta i tvornicu u Koromačnu (ptičja perspektiva), cijeli Raąki zaljev, a kada sam stigao na nekih 2/3 uspona otvorila mi se i ova druga strana. Odjednom pogled puca na Krk, Cres, Loąinj i ąto joą ne. Fantastično. Uz sve to cijelo vrijeme pratio sam događanja na samoj utrci. I to u obije kategorije. I cestovnjake, i MTB maąine. Većina me popratila sa čuđenjem, no ja se nisam dao smesti. Čak sam se ravnomjerno «borio» sa biciklistima na tom brdu. ;-))))
Juuuuuuhu, stigao sam na vrh. Čeka me/nas okrjepa, gricnem kolačić, uzmem 0,5 lit vode i spuątanje moľe započeti. Kljuc kljuc…pljuc pljuc, bok, bok (sa masom)…i eto me opet u podnoľju. Okrenem desno u pravcu Labina i shvatih kako bal tek počine. :-//
Gegao sam se kao patka, ravnice odjednom postaju straąna brda, ąećera i ostalih gluposti (banane, mandarine, smokve…) nigdje, vode joą manje…Misli mi odjednom lete u Pariz 8-)), i tako mrveći sam sa sobom stiľem do auta. YES!!! Bacam se na onu gore zagradu (banane, mandarine, smokve…), presvlačim se i u Rabac stiľem 5 min. prije Lokija. Jupi!!!
Na kraju piletina i pivo (x3) dotjerali sve nedostatke!!! ;-)
Ps. Za kraj priče R. Faraguna za ovu moju fantastičnu GLUPOST dodjeljuje mi jednu lijepu i korisnu bukalet. HVALA, budemo je dobro iskoristili!!!
Rezultati? Ostala viđenja? Viąe o tome Loki i Igor. J