«Delfin» Poreč, 03.09.2005
Opet brojna ekipa: Mauricio, Sanela, Loki, Marina, Senad, Goran, Jopa, Zdeslav s hrpom klinaca (neznam zapravo koliko ih je bilo).
Okupirali smo cijelo plivaliąte- bilo nas je i za 1,5km, 3km, i 5km. Tako da smo dobili i brončane i srebrne i zlatne medalje. Participacijske medalje, naravno, ali i kao takve su zauzele sasvim vidljiva mjesta u domovima, da se moľemo njima hvaliti.
Mi smo ekipno startali oko podne, neki neąto i kasnije- podne i pol (naravno, kod nas se uvijek kasni!). U početku je staza bila pomalo natrpana plivačima, ali se nakon 1,5km guľva već razrijedila. U vrijeme kad smo mi startali od jutra je već bilo krenulo preko 600 plivača. CRO Cup-ovci su imali start u 13,00h ąto znači da su upravo pri prolasku prvih 1,5km proąiąali pored mene i Senada k'o oluja!! Jedva smo im se uspjeli maknuti s puta, a razjareni suci su nas tjerali s druge strane psiholoąke linije (to moram napisati, jer zvuči jako profesionalno. Heh.. kao da znam).
Obzirom da je u početku vrijeme bilo ok, i uvjeti za plivanje dosta dobri, i Senad i ja smo si popravili vrijeme iz Pule, ali čim su nas omeli CRO Cup-ovci, i more se uzburkalo, pa je bilo sve teľe plivati. Jednom kad smo se naąli iza otočića, valovi su nas toliko zapljuskivali, da pouzdano mogu reći kako sam se nagutala mora viąe nego sveukupno u ľivotu, uključujući i razdoblje kad sam kao klinka tek učila plivati!! Valovi su crpili previąe snage, a da ne govorim o tome kako se uzaludno činilo plivati i plivati i plivati... a kad pogledaą- jedva si se metar mak'o!!! Ajme! Ali onda je Senad otkrio sasvim zadovoljavajući način pobjeđivanja valova- uvođenjem nove discipline- potezanje uľeta. Tako da smo se Seni i ja 'doąlepali' i pomalo doplivali do trećeg km. Zaključili smo da ąlepanje i nije loąe- brľe je nego plivanje po tim valovima, a i moľeą brbljati- pa smo mi proveli sasvim ugodno druľenje na ąpagi. Zaključili smo da jednom kad mi budemo organizirali plivačke maratone, obavezno moramo staviti 'okrijepne stanice', prvenstveno sa vodom, ali ne bi ąkodile ni banane, ili onaj ąećer ąto nam se podosta svidio kad smo upali u barkicu. Kako smo prilazili trećem km i barkici ąto nas je tamo čekala sa spasonosnom vodom i ąećerom, počele su se rađati nove ideje. Zaključili smo da bi se mogli osvjeľiti tu na barki, i krenuti joą tih 700-800 m, a moľda i preko 1km, dok ne zađemo za lukobran, nakon čega mijenjamo smjer plivanja pa nam do cilja valovi idu na ruku. Dvoumili smo se par minuta hoćemo li nastaviti do 5km, ali na kraju je presudila činjenica da dok mi dođemo na cilj, vjerojatno će već i utrka zavrąiti, a i pojesti će nam sve srdelice (dobro, to Senadu nije mnogo značilo, ali...). U svakom slučaju, tu smo mi stali. Gliser nas je prebacio na obalu. Tamo su nas već čekali Sanela (brončana) i Mauro (srebro, kao i Seni i ja), Goran, Zdeslav i Jopa (svi zlato), a nedugo nakon, u svom prepoznatljivom stilu doplivao je do zlata i Loki.
Organizacija je bila na nivou, svi smo dobili (naravno kao i uvijek- jedine preostale XXL) majice, medalje, srdele... Odlično je bilo vidjeti sve te silne plivače i neplivače u moru, a i izvan njega. Osim toga, drago mi je da su nas počeli i prepoznavati u plivačkim krugovima, pa se naąa poznanstva ąire i ne druge strane, ne samo među trkačima, trekkerima i biciklistima. No, dok dođemo do Gordana Koľulja ili Duje Draganje... uh, joą ću se načekati, nema joą mnogo plivanja!! J Ali dobro, tjeąi me to ąto ćemo se ove zime valjda skompati sa kakvim poznatim skijaąima, iako bi nekima od nas dobro doąao najprije i instruktor skijanja... J Ipak, prije skijanja- vidimo se idući vikend u Rapcu, na ekipnom sprint triatlonu!!