Kada sam te 2009-te zamolio da napišeš izvještaj sa Clearwatera ti si to objeručke prihvatio na moje veliko zadovoljstvo i zadovoljstvo svih Trickera. Sada je red da ja napišem nešto o tome kako sam te vidio i doživio, da evociram uspomene i anegdote, da zabilježim znane i manje znane događaje , čisto da se zna u vremenima koja dolaze i za ljude koji su te manje poznavali.

Bilo je ljeto 2005, upravo je završila utrka“ Put oko Pazina u 80 min“. Sjedili smo na terasi motela, vidali rane i gledali proglašenje pobjednika. Kao da je jučer bilo sjećam se kada je spiker pozvao kao trećeplasirane poznate riječke triatlonce koji su ravno sa triatlonske utrke došli na ovu našu Pazinsku i popeli se na postolje. Tada sam te prvi put vidio. Te jeseni došao si na prvo izdanje Pazin-Učka team racea i sve nas iznenadio kada si dominantno projurio zadnjom dionicom.  Došla je 2006g. i  Pazinčica clearwater revival- -opet si došao sa jednim svojim kolegom triatloncem. Nakon ručka u našoj Konobi sjedili smo nas nekoliko ispred na zidiću satima, dugo nakon što su svi otišli i pričali. Ti si hvalio naše crno vino i obećao mi da ćeš doći na svaku našu utrku ukoliko ga rezerviram za tebe. Tako je sve počelo.

Godinama bi me zvao pred razne utrke „poglavico spremi črno, dolazim“. A kada bi ponekada bio spriječen onda bi se izvinjavao  i proklinjao jer delaš pa ne moreš doć.

Mnogi kažu da si bio jedan od nas ali bio si više od toga , srodna duša , neka čudna kemija i obostrana privlačnost, ljubav na prvi pogled. Neki od nas su na maratone odlazili samo da bi s tobom lumpali, smijali se i zezali po cijele dane i noći. U godinama koje su slijedile izmjenjivali su se svjetski maratoni, treking i pustolovne utrke, i ti kao konstantna uvijek prisutna neposredna i iskrena osobnost. Sjećam se tako kada smo  Shuki i ja na našem prvom KI-u lovili limit trčeći dolinom Riječine prema Rijeci a ti si iskočio iz nekog grma niotkuda uz povik i širok smiješak „Ste za mrzlu biru“. „Ovi prije su prebrzi i nisu tili stat“ . Naravno da smo bili za, ko bi te mogao odbiti. Tada sam te pitao zašto se ne takmičiš a ti si rekao:      

„ Ma preteško je to za mene“. Samo smo se nasmijali ali vidjelo se da u tebi tinja neka  vatra. Dogodine se rasplamsala kada si na KI-u startao sa Modrim. Odustali ste nakon što si se razbio na biciklu( i mi smo odustali kada smo se smrzli na Učki) pa smo drugo jutro u hotelu čavrljali o tome kako ti ta noć i nespavanje teško padaju. Ali jedna od tvojih najvećih osobina bila je ogromna upornost. Ne sjećam se da si ikada više nakon te utrke odustao.

Sjećam se maratona u Rimu kada nam je Skender (on je valjda znao jer ste zajedno trenirali atletiku) rekao da si svojevremeno više puta bio prvak države u brzom hodanju. Mi smo te zezali a tebi je bilo neugodno  jer si kako bi klub osvojio bodove morao nastupati u toj disciplini protiv samo nekoliko protivnika.

Za one koji ne znaju upravo si ti bio idejni začetnik Alpe-adria treking cupa. Sjećam se kako si me nazvao i sav ushićen iznio mi svoju zamisao da napravimo nešto novo, nešto  internacionalno.

Bio si pravi natural born fajter, uvijek spreman na borbu do kraja ali i neviđeno principjelna i korektna osoba, kao kada si došao do mene ove godine nakon zadnjeg Clearwatera i molio me da dodjelim nagradu za prvo mjesto braći Udovič (koji su kao vodeći promašili stazu) umjesto tebi i Modrom.

 Istinski obazriv kao kada si me prije dvije godine zvao i pitao možeš li nastupati sa Maurom na KI-Chalengu ili kada si nazvao svojevremeno Maura povodom članka u novinama( u kojima je stajalo da si ti najbolji hrvatski treker) te mu se se izvinjavao i govorio mu da ti ne misliš tako nego da smatraš da je on bolji.

Zauvijek ću pamtiti kako si se ove godine nakon trekinga u Škofja Loki zbog visokog snijega na stazi brinuo za svog „kapetana“ i hoće li moći podnijeti tako tešku stazu.

Kolika je bila tvoja karizma najbolje svjedoči što si valjda jedini treker koji je imao svoj fan club :) . Ni danas ne znamo koja ekipa je stajala iza toga (ni ti to nisi znao) ali bila je dobra fora i uvijek će se prepričavati vezano uz tebe, kao što će se mnogi sjećati kako su natjecatelji Grobnik trek nazivali kratko i jasno Ljubas trek. Nadamo se da će tvoji Grobničani smoći snage da tvoje djelo nastave u budućnosti.

Dejan Ljubas nastupao je na nebrojenim utrkama u organizaciji SD Trickeri . Čak pet puta je sa različitim partnerima pobjeđivao na Pazinčica Clearwater revivalu, tri puta na Pazin-Učka team race-u gdje drži i rekord zadnje dionice (47:35), te po jednom na Kamen Single adventure race-u i   Brtonigla adventure treku . Na spomenutim je utrkama šest puta osvajao drugo mjesto te je sa tim rezultatima najuspješniji  natjecatelj koji se ikad takmičio na našim utrkama.

Bio si najveći fan i promotor naših utrka ali prije svega pravi i iskreni prijatelj. Upravo zbog toga tvoj nam je odlazak svima tako teško pao. U vremenu koje dolazi tražiti ćemo bezuspješno tvoje ime na startnim listama ,tvoj lik na pobjedničkim postoljima i tvoj osmijeh na druženjima nakon utrka .

  I kao što uvijek biva u ovom svijetu mijena, s vremenom će tuga izblijediti i bol će nestati , doći će nove generacije adventure trkača i trekera koji neće znati tko si bio i što si značio nama i cijelom treking i adventure pokretu. No mi tvoji prijatelji iz jednog davno prošlog vremena sjećati ćemo te se do kraja naših života.

I za kraj ponoviti ću samo ono što ti je Mauro poručio na posljednjem ispraćaju „sretan put junačino“ do neke nove utrke u nekom drugom vremenu u nekom drugom životu.