Kolumnu Finčija prenosimo sa

http://www.labinsport.com/web/clanak.asp?id=1041

U fokusu ove kolumne nalaze se sportovi daleko od svjetala reflektora, estradizacije i medijske pompe, sportovi koji graniče s rekreacijom, koje drže grupe entuzijasta i koji su, čini se izvrsno profunkcionirali u Istri, vrlo nejednako razvijenoj, kako gospodarski tako i sportski i infrastrukturno.

Naime, u fokusu su četiri atraktivna i sve prisutnija sporta - mountain bike, sportsko penjanje te trekking i pustolovne utrke kojima je zajednički nazivnik outdoor sportovi ili kako bi pomalo nespretno na hrvatski preveli izvan-dvoranski sportovi.

Čemu naslov „Na rubu sporta"? On se odnosi na marginalan status tih sportova, kako u hrvatskim (istarskim) medijima tako i u društvu, te iako su u krugu zapadnoeuropskih zemalja (koje i dalje smatramo nekako idealnim društvom – iako kako ima se približavamo sve manje).

To su oni sportovi zbog kojih se osniva Sportska televizija kako bi tu i tamo ugledali svjetlo dana – a neki poput pustolovnih utrka su mix svega i svačega – triatlona, kanuinga, a čak se spominju i plivanje s napumpanom zračnicom traktora po koritu rijeke tzv. budelling, te trčanje po koritu rijeke – koriting.

Veliki mediji nemaju pretjerano sluha, i često takve vijesti zauzimaju mjesto u poluvremenu utakmice, no činjenica je da Glas Istre i drugi istarski lokalni mediji ima više sluha i prostora za takve sportove.

Sportski funkcionari prilikom formiranja kriterija za dodjelu sredstava, što je aktualna tema s obzirom na to da je većina gradova, općina i županija u procesu formiranja proračuna za iduću godinu, nameću jednostrani model prema kojemu se gleda kako stići do prvaka Hrvatske.

Primjerice, često sam čuo slijedeće komentare koji ocrtavaju način i stil razmišljanja. Nogometni klub koji postane prvak Hrvatske mora proći kroz sedam stupnjeva natjecanja – od 3. županijske lige do 1. HNL, dok za penjača/ biciklista/ atletičara/ trekkera koji želi postati prvak Hrvatske je dovoljno da nastupi na prvenstvu.

Primjerice, često se zanemaruju i nadljudski napori kao što su oni na velebitskom trekkingu gdje trkači moraju preći više od sto kilometara, što otprilike odgovara trci svih igrača Dinama na posljednjoj utrci protiv Ajaxa, u verziji u kojoj se njihov trener pokušava opravdati.

Broj djece često se stavlja kao primaran kriterij, s čime se slažem, no nedovoljna transparentnost klubova potiče na sumnju. Ako roditelj mora platiti trenera, mora platiti ili odvesti dijete na utakmicu, gdje ide novac koji se dijeli po glavi djeteta?

No, vratimo se na fokus kolumne i posvetimo malo pažnje tihoj renesansi ovih sportova. Ona se odnosi ponajprije na činjenicu da su svaki od ovih sportova jako zaživjeli na poluotoku i svaki od njih ima alternativnu regionalnu ligu koja je nastala spontano.

Teško bi bilo ne uočiti ogromni organizacijski pomak u bavljenju tim sportovima. Također, fenomen je da u organizaciji ovih sportova istovremeno postoji težnji ka organizaciji i težnja ka opuštenosti - odatle i potreba za ligom.

Krenimo redom, započinjemo s mountain bikeom ili hrvatskom inačicom - brdskim biciklizmom. Kako je Robi Faraguna najavio u svojoj kolumni Bajkerica, 30. ovog mjeseca za počinje Labinskim trek maratonom ovogodišnja Zimska liga u mountain bikeu.

Liga okuplja već impozantan broj sudionika – njih 130, u rasponu od potpunih rekreativaca u smislu opuštenosti trbušnih mišića, pa do prvaka Hrvatske i Slovenije koji grizu na prvo mjesto. Ozračje je već opisao Faraguna, pa nema smisla ponavljati.

Ove godine očekuje se 13 kola, koji služe kao nadopuna natjecateljima u zimskim danima, ali je predivno kada ta liga oživljava male gradove pa se recimo staza formira ulicama srednjovjekovnih gradića poput Grožnjana, Roča, Boljuna ili Buzeta.

Liga ima formalan bodovni poredak, no lišena je agresivnosti i presinga koji su karakteristični za velike ekipne sportove, a potiče međugeneracijsku suradnju. No, da se i ovaj sport razvija govori i podatak da je ovih dana veliki talent i višestruki državni prvak Robi Šujević potpisao za talijansko-grčku momčad Team Protek. To bi bilo otprilike, kao da je Luka Modrić na kraju ipak potpisao za Chelsea.

Drugo veliko PRO-hladno natjecanje je Istarska zimska liga u trčanju koja je krenula 2005. godine kao Pazinska zimska liga u trčanju pod vodstvom Sportskog društva „Trickeri" (inače naziv su dobili po čokoladicama Trickers, jer nisu mogli smisliti bolje ime kod prijave za malonogometni turnir) s 12 natjecatelja, a onda je nakon što je svake sezone rasla, dogurala nakon tri sezone do istarske lige u kojoj je u posljednjem kolu u Puli nastupilo više od 120 natjecatelja.

Prvo kolo kreće iz Pazina 20. studenog, a nastavlja se po prvi put u Poreču, Cerovlju, Svetom Petru u Šumi, Puli, Tupljaku, Rapcu i završava u okrilju ultramaratonke Mirjane Kmačić-Pellizzer u Rovinju.

Činjenica je da je raspon natjecatelja od 12 pa do 70 godina. Pobjednici su lanjske sezone bili Barbara Belušić i Ivan Stanić (koje iznenađenje, ha ?!?) a osim rezultata, tu je i tzv. hendikep sustav kojim se dodatno boduje dob i spol trkača.

Pošto je nekim obično trčanje lagano i dosadno u posljednjih nekoliko godina namnožile su se pustolovne utrke i gostovanja po brdskim trkačkim utrkama odnosno trekkinzima. Spomenimo samo neke od njih Rabac Adventure Race, Kamen Single Adventure Race u Cerovlju i Infinitus Adventure Race u Puli koji su sebi obuhvaćaju povezivale različite sportove u prirodi kao što su trčanje, plivanje, planinarenje, treking, kajakaštvo, brdski bicikl, rafting i mnoge druge discipline.

Dakle, od šest velikih utrka u Istri se održavaju čak tri. Uglavnom, slično natjecatelji sudjeluju i u Hrvatskoj trekking ligi Joška Božića (dobila je naziv po preminulom sinu poznatog Stipe Božića) u kojoj je Istra dala neprikosnovenog Ivicu Brajkovića koji je 2006. po prvi put nastupio u ligi i prošao kroz nju kao Njemačka kroz kvalifikacijsku skupinu za Europsko prvenstvo.

Trenutno, Istra ima izvrsnih natjecatelja, a do kraja su dva kola na dva otoka – Krku i Golom otoku. I dok je formalna reklama – Upoznajmo Hrvatsku na najteži mogući način, složit ćemo se da mnoge lokacije kraj kojih prolazi trasa utrka, su i neprikosnoveni prirodni biseri.

Nezapaženo nije prošao ni nastup na Ironmanu u Barceloni Cerovljana Aleksandra Graha iz Triatlon kluba Albona Extreme.

Posljednje je natjecanje manjeg obima, no njemu tek predstoji razvoj – sportsko penjanje gdje se natječe nekoliko klubova, a naziva se Boulder liga Istre i Kvarnera u kojoj se u zimskim uvjetima sportski penjači natječu u neformalnoj atmosferi.

Sama činjenica da se je otvorio novi penjački klub u Poreču u veljači ove godine, govori da i ovdje ima prostora za napredak, pa se je liga osim Pazina, Pule i Rijeke proširila i na Poreč, s otprilike 30-ak natjecatelja.

No, to je aktivnost koja dobiva konture sporta zimi, a čak i tada pojedini penjači za lijepog vremena osvajaju smjerove po istarskim stijenama. Uskoro se očekuje početak ove lige u kojoj je cijela atmosfera takva da svi navijaju za sve.

Kod malih penjača troje njih se natječe u Regionalnom kupu koje obuhvaća Italiju, Austriju, Mađarsku, B i H te Srbiju (Marta Jedrejčić, Filip Banko i Filip Sironić), a upravo dok ovo pišem na putu su za Zagreb, gdje se održava posljednje kolo.

I za kraj, valja spomenuti vrijednu obljetnicu - 13. studenog se u Brestu pod Učkom obilježava 135. godina organiziranog planinarstva, odnosno osnutka Societa Alpini dell' Istria 1876. godine u Pazinu, koje je tada okupljalo stotinjak članova iz Pićna, Pazina, Pule, Kopra, Motovuna, Nedešćine i Labina, što svjedoči o velikoj tradiciji te aktivnosti.

Organizirat će se prigodno pješačenje na trasi Lupoglav - Semići - Brest pod Učkom u duljini od oko tri sata, a sve se začiniti prigodnom svečanošću u ovom malom učkarskom mjestu s jednim od najljepših pogleda.