Na osnovi odluke s godišnje skupštine Trickera iz prosinca 2014. ponovno je uvedena članarina i to u visini od 70,00 kuna godišnje. Članarina za 2015. može se uplatiti do kraja veljače ove godine.

Podaci za uplatu su sljedeći:

SPORTSKO DRUŠTVO "TRICKERI"
JURJA DOBRILE 6
52000 Pazin
IBAN: HR5223800061147004537

 Triatlon Klub  « Albona Extreme « Labin organizira trinaesto po redu novogodišnje kupanje u Rapcu. Članovi kluba T.K.Albona Extreme s prijateljima iz Sportskog društva Trickera te članovima Društva podvodnih aktivnosti Rabac otvaraju novogodišnje kupanje ulaskom u more na prelijepoj plaži kod svjetionika 01.01.2016god.u 13 sati,  bez obzira bilo sunce, kiša ili snijeg.

Pozivamo ostale građane Labinštine i šire da sa veselim društvom, ispijanjem šampanjca u moru zažele sve najbolje u Novoj godini.

 

Rezultati Maškaranega maratona održanog ove subote u Rovinjsken Selu su na oven LINKU.

 

Izvor: http://www.adventurerace.hr

Tek smo sedam nepunih sat u utrci. Zakoračili smo u "zeleni pakao". Prvi susret sa dľunglom je pravi ąok. Postaje mi jasno zaąto su Amerikanci izgubili rat u Vijetnamu. Ovdije neprijatelj nije ni potreban, jer su teren i klima sami po sebi najveći neprijatelji. Osjećam se kao u filmu "Platoon- vod smrti" - razlika između američkih vojnika i nas je samo u tome ąto smo mi ovdje svojom voljom. Teąko je u ovom trenutku objasniti motive zaąto ovo radim i već na samom početku pitam se ąto mi ovo treba. Iza nas je tek trideset kilometara blatne i mokre dľungle, a do cilja nas dijeli joą 970 kilometara koje moramo savladati u sljedećih deset dana i noći koristeći kajake, raftove, brdske bicikle, alpinisticku uľad i uglavnom - vlastite noge. Svu opremu, hranu i sanitetsku opremu nosit ćemo na leđima punih deset dana. Zvuči kao Mission Imposible. Samo na trenutke zaboravljam da se nalazim na najteľoj utrci danaąnjice. Ne vjerujem da ćemo ikada stići do cilja.

©imun Cimerman, Raid Gauloises,Vijetnam, 27.04.2002.

Od maratonske bitke do Terre incognite
Godine 490. p.n.e nakon pobjede nad Perzijancima na Maratonskom polju, grčki vojnik Filidip, ranjen i iscrpljen, pretrčao je 42 kilometara noseći vijest o pobjedi . Stigavąi do zidina Atene, predao je poruku i na mjestu umro. U čast ovog herojskog podviga nastala je maratonska utrka - najprestiľnija olimpijska disciplina koja je postala sinonim ljudske izdrľljivosti. Početkom 20. stoljeća s ubrzanim razvojem i popularizacijom sporta uvidjelo se da ljudi mogu izdrľati mnogo veće napore od maratona te se ova dionica povećala preko stotinu i viąe kilometara. Osim trčanja i drugi su sportovi posegnuli prema maratonskim duľinama. Neki su se pojavili u kombinaciji kao plivanje, voľnja bicikla i trčanje te je početkom sedamdesetih nastao triatlon koji je dosegnuo nedokučive razmjere kao ąto je prestiľna utrka Iron Man.

Usporedno sa sportovima izdrľljivosti osvojeni su Mount Everest, Juľni i Sjeverni pol, morske dubine pa čak i Mjesec. Iako viąe nije postojao gotovo niti jedan djelić planete gdje ljudska noga nije kročila, strast za otkrivanjem nepoznatih prostranstava i novim spoznajma te ľelja za ispitivanjem fizičkih i mentalnih granica napokon se utjelovila u ideji pustolovne utrke koju je krajem osamdesetih realizirao francuski istraľivač Gerard Fusil. Raid Gauloises - prva pustolovna utrka na svijetu - postala je najveći sportski izazov danaąnjice koji se od tada svake godine odrľava u najnepristupačnijim predjelima naąe planete. Svoju svjetsku popularnost pustolovna utrka doľivila je sredinom devedesetih pojavom američke utrke Eco Challenge koja je zahvaljujući medijima omogućila milijunima ljudi da utrku doľive putem televizije. Odjek je bio fantastičan: niti jedan sport do tada u tako kratkom razdoblju nije doľivio toliku popularnost.

Pravila
Pustolovna utrka povezuje različite sportove u prirodi kao ąto su planinarenje, alpinizam, kajakaątvo, brdski bicikl, rafting i mnoge druge. Arena izazova su divlji i nepristupačni prirodni predjeli. Sadrľaj i redosljed disciplina ovisi o terenu i prirodnom okruľju. Utrke mogu biti različitih duľina i trajati od nekoliko sati pa do nekoliko tjedana. Pravila nalaľu da timovi sastavljeni od četiri osobe od kojih jedna mora biti pripadnik suprotnog spola u zadanom vremenu moraju zajedno proći kroz sve discipline i kontrolne točke ucrtane na zemljovidima noseći sa sobom svu propisanu opremu i potrebne namirnice. Na cilj moraju stići kao tim. Ako netko od članova tima odustane ili nije sposoban nastaviti utrku, čitav tim je diskvalificiran. Opis staze, terena, raspored disciplina i kontrolnih točaka dostupni su tek uoči same utrke tako da se natjecatelji brzo moraju prilagođavati svim izazovima koji ih očekuju. Tijekom utrke dozvoljeno je nekoliko puta na predviđenim mjestima zamijeniti opremu i nadopuniti hranu. Timski rad, fizička sprema, sposobnost snalaľenja u divljini, planiranje opreme, hrane i odmora te orijentacija noću i danju po različitim terenima i napredvidljivim vremenskim uvjetima samo su neki od uvjeta za uspjeh. U ovom sportu vrijedi pravilo: jak si koliko tvoj najslabiji, brz koliko tvoj najsporiji član.

Filozofija
Bit pustolovne utrke je savladavanje prirodnih prepreka i nametnutih izazova kroz različite discipline u nepredvidljivim vremenskim i prirodnim uvjetima. Utrka stvara osjećaj zajedniątva, kolektivnu odgovornost i potiče timsko rjeąavanje svih problema koji se moraju prevladati kako bi se stiglo do cilja. Fizička sprema, snaga volje, duh zajedniątva i poznavanje mnogobrojnih vjeątina samo su neki od uvjeta za uspjeh. Utrka je istinski ispit ljudskog duha. Iskustva ovih ljudi odraz su ljudske teľnje za dostizanjem krajnjih granica fizičke i mentalne izdrľljivosti. Prvi korak u utrci je hrabrost, a svaki slijedeći je napredak. Svatko tko stigne do cilja je pobjednik. Proľivljena emotivna iskustva primijenjiva su u svakodnevnom ľivotu kako bi svjesnije kročili kroz ľivot sa duľnim poątovanjem prema Prirodi, ljudima i samima sebi.

Gladijatori 21. stoljeća
Pustolovna utrka stvorila je najizdrľljivije i najkompletnije sportaąe danaąnjice. Natjecatelji dolaze iz različitih sportova izdrľljivosti kao ąto su maraton, biatlon, triatlon, alpinizam i penjanje te iz specijalnih policijskih i vojnih postrojbi kojima je način pripreme vrlo sličan samoj utrci. Najbrojniji su neprofesionalni sportaąi različitih zanimanja ąto je dokaz da je sve moguće ukoliko postoji velika ľelja i motiv. Gerard Fusil o njima je rekao: Ovi ljudi ne natječu se zbog novca, slave ili karijere, već zbog jedinstvenog osjećaja i iskustva koje proľivljavaju tijekom utrke. Zbog toga su spremni učiniti nemoguće i otići i na kraj svijeta za zadovoljenjem svojeg duha i znatiľelje.

Zamislite da dan prije utrke dobijete zemljovide sa ucrtanim kontrolnim točkama koje morate proći u sedam dana i noći sa sljedećim rasporedom i duľinom dionica: 110 km veslanja kajakom po moru, 90 km trekinga kroz pustinju, 200 km brdskog bicikla sa 3500 m ukupnog uspona, 120 km planinarenja do visina od 4500 m te raftinga 50 km; ukupno 550 km. Kada se zahtjevnosti terena pribroji teľina opreme i hrane, orjentacija po svim vremenskim uvijetima noću i danju, ľeđ, izgubljenost, glad, umor, znoj, blato, hladnoća, vlaga, povrede, hipotermija, dehidracija, bolni ľuljevi, halucinacije, ubodi insekata, sunčanica i neispavanost, čini se gotovo nemogućim. No sve je viąe onih koji stignu do cilja i nesumnjivo zasluľuju epitet Gladijatora 21. stoljeća kojima bi i grčki heroj Filidip stisnuo ruku.

Camel trophy - kult muąkarca kojem ľena nije potrebna
Sredinom ąezdesetih godina proąlog stoljeća jedan ubod zastavice na vrhu Mount Everesta promijenio je smjer kojim su se kretali pustolovni sportovi - prvi put umjesto zastave zemlje čija se ekspedicija popela do vrha, zavijorila se zastava sponzora koji su omogućili ovaj uspon na vrh svijeta. U različitim pothvatima poslije toga događaja nalaľenje odgovarajućeg sponzora koji bi imao interesa u financiranju ekspedicija počeo je igrati krucijalnu ulogu. Do tada su joą drľave i različite institucije financirale takve pothvate (viąe-manje radi prestiľa), no tvrtke su ubrzo preuzele ulogu glavnih financijera u svrhu promocije svojih brandova.

Ipak, uspon na najveće vrhove svijeta bilo je teąko predočiti javnosti, prenijeti poruku i odgovarajuću informaciju "ciljanim skupinama". Ono ąto je nedostajalo bila je komercijalizacija pustolovine i zanimanje medija. Camel Trophy jedan je od takvih prvih uspjeąnijih pokuąaja komercijalizacije pustolovine. Koliko smo puta vidjeli blatnjave i bradom obrasle macho muąkarce koji se bore protiv prirode koristeći Land Rovere da bi se probili kroz bespuća dľungla, pustinja i ledenjaka. Ciljana skupina: muąkarci - puąači vrlo dobre plateľne moći od 20-55 godina starosti. Camel Trophy bio je "dječački san" svakog muąkarca koji je stvorio kult "bondovskog" muąkarca: hrabrog, zgodnog, snaľnog kojem ne treba ľena jer ima automobil s pogonom na sve kotače, svoje "pajdaąe" oko sebe, a kad mu je najteľe - tu je uvijek cigareta. No, Camel Trophy ipak nije opstao radi prekomjerne komercijalizacije i zabrane oglaąavanja cigareta?

Nedugo nakon Camel Trophyja jedan drugi projekt ubrzo je postigao joą veću popularnost - Relly Paris-Dakar - utrka automobilima, terenskim vozilima, kamionima i motorima kroz bespuća pustinja sjeverne Afrike (Maroko, Alľir, Tunis, Libija, Egipat). Ovaj put nije bilo macho poruke, već se ciljao svijet automobilizma (ulja, gume i slično) i sve ąto uz to ide. Utrka je bila dostupna gotovo svakome i zbog svoje ąirine opstala je sve do danas i svake godine plijeni sve veću paľnju sponzora i gledateljstva.

Raid gauloises - opstanak entuzijazma

Osamdesetih godina "autopustolovine" bacile su u drugi plan sve ostalo, pa tako i osvajanja najviąih vrhova svijeta. Ipak, krajem osamdesetih godina francuski istraľivač i novinar Gerard Fusil doąao je na ideju da napravi utrku sličnu konceptu Paris-Dakar ili Camel Trophy. Fusil je i sam bio sudionik "autopustolovina" koje nisu uspjele zadovoljiti njegovu strast za "čistom pustolovinom kolumbovskog duha". Tako se odlučio napraviti projekt vrlo sličan "autopustolovinama" no bez motoriziranih sredstava, odnosno istinsku pustolovinu gdje su se ljudi trebali orijentirati pomoću kompasa i karte po nepoznatim terenima, prelaziti najdivlje je i najnepristupačnije predjele svijeta sa svom opremom i hranom koristeći isključivo kajake, gumene čamce, bicikle, penjačku uľad i najviąe - vlastite noge. Iako tada viąe nije postojao gotovo niti jedan djelić planete gdje ljudska noga nije kročila, strast za otkrivanjem nepoznatih prostranstava i ľelja za ispitivanjem fizičkih i mentalnih granica utjelovila se u ideji "utrke preľivljavanja" koja je nedugo zatim sluľbeno prozvana "pustolovna utrka" odnosno "ekspedicijska utrka". Za utrku Fusil je naąao vrlo dobrog sponzora - cigarete Gauloises, po kojima je i nazvana utrka - Raid Gauloises. Godine 1989. na Novom Zelandu odrľan je prvi "Raid". Od tada "Raid" se svake godine odrľavao u najzabačenijim predjelima naąe planete: Kostarika, Madagaskar, Patagonija, Oman, Tibet, Ekvador, Juľna Afrika, Kirgistanu i Vijetnam - na kojem sam imao čast natjecati se i koji je bio najduľa pustolovna utrka u povijesti - čak 1008 kilometara!

No, Raid Gauloises ipak se nije uspio odrľati. Ponajviąe zbog zabrane oglaąavanja duhana na način na koji je "Raid" to radio 15 godina i zbog magnitude utrke koja je trajala čak 12 dana, iziskivala veliku logistiku, brojnu organizaciju - i puno novaca. Ali, jedan od najvećih razloga bio je i PR - utrka je bila medijski gotovo izolirana. Razlog? Gerard Fusil htio je ovaj projekt ostaviti "čistim i neiskvarenim" - gadila mu se komercijalizacija nečeg ąto je trebalo postati način razmiąljanja i stil ľivota. No, zbog takve politike sponzori nisu imali velike koristi i krah je bio logičan. Zadnji "Raid" odrľan je 2003. godine. S njim je umro i projekt temeljen na čistom entuzijazmu.

Od eco challengea do survivora
Davor Novoselac i ja sjedili smo u nekom kafiću na Manhattan Beachu u Los Angelesu u rano proljeće 1998. Davor se bavio nekim čudnim sportom za koji sam tada prvi put čuo i natjecao se na Eco Challengeu 1996. s američkim timom u Britanskoj Kolumbiji. Imao je ideju o stvaranju hrvatskog tima i predloľio mi je da se prijavimo na Eco Challenge u Maroku - "najteľu utrku na svijetu", ąto sam prihvatio. Isti dan sam upoznao i Marka Burnetta, osnivača Eco Challengea te vlasnika, osnivača i glavnog producenta nama viąe popularne serije "Survivor". Burnett se natjecao s prvim američkim timom na Raid Gauloisesu. To ga je potaknulo da napravi "Raid" na američki način. Poslije prve Eco Challenge utrke u Utahu 1995. snimio je kratak film koji je predstavio Discovery Channelu i predloľio im da uđu u produkciju serijala o Eco Challengeu u Britanskoj Kolumbiji 1996. Utrka je prozvana "Eco Challenge Discovery Channel". Za razliku od "Raida", Eco Challenge je na ovaj način postao planetarno popularan. Discovery Channel snimio je petosatni film, tzv. reality show. Prvi put milijuni ljudi vidjeli su ąto zapravo pustolovna utrka jest.

Sljedeće godine utrka je odrľana u Australiji, a godinu dana poslije u Maroku te Argentini, Borneu, Novom Zelandu i Fijiju. Zbog velike medijske zastupljenosti egzotične zemlje usmjerene turistički počele su se doslovno otimati za Eco Challenge koji je uz pomoć Discovery Channela kroz nevjerojatne priče predstavio najljepąe prirodne predjele zemalja u kojima se utrka odvijala. Kad sam predloľio Burnettu da moľda Eco Challenge ogranizira u Hrvatskoj, prvo pitanje je bilo: "Moľe li tvoja zemlja osigurati dva milijuna dolara za početak?! Dokumentarni film o utrci Eco Challenge Maroko 1998. na kojoj smo se natjecali (i uspjeli je zavrąiti!) dobio je Grammyja za najbolji sportski dokumentarac godine!

Godine 2000. Eco Challenge je postao toliko snaľan da je raskinuo suradnju sa Discovery Channelom i potpisao ugovor s najvećom američkom TV postajom - USA Channel. Suradnja je trajala dvije godine. A onda se dogodio "Survivor" - prvi adventure reallity show koji je Marka Burnetta trenutno postavio na 7. mjesto najbogatijih ljudi u Holywoodu! "Survivor" je doľivio tri izdanja, a Burnett je svoju viziju joą i viąe iskomercijalizirao - "Island of temptation" također je njegovo djelo i vlasniątvo.

Ključ uspjeha bila je dobra ideja (koja je već bila izmiąljena pojavom "Raida") i prava televizijska kuća koja će stati iza svega. Sponzori su bili lakąi dio posla. Sportska oprema, terenska vozila, prehrambena i farmaceutska industrija, turističke institucije i ministarstva različitih zemalja, zračni prijevoznici - doslovno su se otimali za Eco Challenge. No, pribliľavanjem gledateljstvu sa "Survivorom", ljudima koji su "obični", a ne vrhunski istrenirani sportaąi kao na Eco Challengeu, Mark Burnett postigao je nemoguće.

Kad brand postane sinonim za proizvod, (to je najviąe ąto se moľe postići u svijetu marketinga. Kao ąto je "Kalodont" sinonim za pastu za zube (ili u bivąoj drľavi "Radenska" za mineralnu vodu), tako je Eco Challenge postao sinonim za pustolovnu utrku. Ljudi su komentirali: "On se bavi Eco Challengeom" bez znanja da takvih utrka u svijetu ima na stotine.

Bjelolasica 2000 - prvo, pa muąko

Za Eco Challenge u Maroku naąli smo tim (Joąko Boľić, Korina Besednik, Davor Novoselac i ja). Financijsku potporu pruľilo nam je nekoliko naąih prijatelja i hrvatske obitelji iz Los Angelesa kojima se svidjela zamisao i koji su zahvaljujuću Discovery Channelu znali ąto je to. Utrka je trajala punih 10 dana i noći po bespućima Atlantika i Atlas gorja i bila dugačka čak 700 kilometara. Poslije utrke vratio sam se u Hrvatsku s velikim dojmovima i miąlju da nikad neću probati neąto slično. Nastavio sam igrati vaterpolo u "Medveąčaku" i na trenutak napustio svijet pustolovina. Poslije jednog treninga, pod tuąevima, prepričavao sam Tomislavu Paąkvalinu, osvajaču dvostrukog olimpijskog zlata u vaterpolu i direktoru Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica dogodovątine s Eco Challengea. Bezazleni razgovor zavrąio je sudbonosnim pitanjem: "Moľemo li to organizirati na Bjelolasici?" - Kako da ne!

Ideja o pustolovnoj utrci u Hrvatskoj bila je fenomenalna! Ovakvu zemlju nema nitko u Europi! Treba samo pronaći sponzore i timove koji će se natjecati. Prvo smo trebali dati ime utrci. Mogu reći da zadrľavam prava za izbor izraza "Pustolovna utrka" - prijevod od "Adventure Race". "Pustolovna utrka Bjelolasica 2000" bio je krajnji proizvod. Olimpijskom centru trebali su ovakvi programi i PR, pogotovo u segmentu razvoja pustolovnog turizma na tom području. Boljeg početka i bolje reklame nije moglo biti! Troąkovi su bili minimalni jer koristili su se već postojeći resursi "unutar kuće". Prijavilo se i neočekivano puno timova: čak 19, od kojih 18 iz Hrvatske! Utrka je trajala tri dana i noći te obuhvatila oko 230 kilometara najdivljijih predjela Gorskog kotara. Projekt je imalao zavidnu medijsku zastupljenost, a snimili smo i dobar videomaterijal koji sam proslijedio Eurosportu. Za nekoliko mjeseci Eurosport je emitirao "Bjelolasicu 2000" čak tri puta po 14 minuta!. Nismo trebali platiti medijski prostor, a Eurosport nije trebao platiti prava za prikazivanje. Bjelolasici reklama, Eurosportu ispunjenje programa atraktivnom pričom - i svima dobro. Izgledalo je da je pred ovim projektom velika budućnost. Međutim ...

Strategija bjelolasica 2001 - zlatna budućnost, ali ...

Odmah smo se "bacili" na projekt "Bjelolasica 2001". S dobrim referencama od Eurosporta kao dokaz da je pustolovna utrka ono ąto trľiąte traľi i izuzetnim domaćim PR-om izgledalo je da Bjelolasica ima svijetlu budućnost. Bili smo svjesni koliko ovaj projekt vrijedi, no to je trebalo sponzorima predstaviti na odgovarajući način. Ciljevi su bili mobilna telefonija, osiguravajuća druątva, sportska oprema i sportska prehrana. Croatia Airlines bio je naą dobar strateąki partner koji je dao popust na avionske karte za natjecatelje i novinare i time učinio hrvatsku utrku primamljiviju inozemnim natjecateljima i novinarima od utrka u nekim drugim zemljama. MUP i MORH uąli su kao strateąki partneri pa je specijalna policija osiguravala projekt (terenska vozila, radiostanice, osiguranje na moru), dok je vojska pruľila logistiku (kamioni, sanitet). Jedino je postojao jedan problem: kako procijeniti koliko projekt vrijedi i s kakvim financijskim klasifikacijama pristupiti sponzorima. Koja je to novčana vrijednost s kojom će sponzor biti zadovoljan u usporedbi s uloľenim sredstvima? Vrlo teąko procjenjivo, no lakąe precijenjeno nego potcijenjeno.

Utrka je te godine obuhvaćala otok Cres i Loąinj, Kvarner, Učku i dio Gorskog kotara koji je cestovno izoliran od HOC Bjelolasice. To je predstavljalo određen problem: kako se projekt ąto obuhvaća spomenute predjele moľe zvati po imenu odrediąta - "Bjelolasica 2001"? Kakve veze ima Cres s Bjelolasicom? Imenom smo se i geografski ograničili. Ipak, pustolovna utrka "Bjelolasica 2001" proąla je besprijekorno, ugostila je 25 timova iz 9 zemalja, trajala puna 4 dana i noći i bila sigurno najbolje organizirana pustolovna utrka u Hrvatskoj u zadnjih 6 godina! Za utrku smo snimili i dokumentarni film koji se prikazivao na HTV-u nekoliko puta i prvi put pribliľio pustolovnu utrku gledateljima. Medijska zastupljenost projekta bila je dvostruko veća nego prve godine.

Dovoljan razlog da se krene u novi projekt - "Bjelolasica 2002". Ipak, pozitivne brojke nisu bile jamstvo za budućnost. Prvo, s imenom "Bjelolasica" projekt se geografski ograničio. Dobro ime za promidľbu odrediąta, no loąe za koncept pustolovne utrke, poąto su prirodni resursi tog područja bili iskoriąteni u samo dvije godine. Druga greąka (moje subjektivno miąljenje) bila je u činjenici ąto su čelnici HOC Bjelolasice očekivali zaradu od projekta. Kad se to nije desilo, projekt je bio proglaąen neprofitabilnim. No, ovaj projekt se ne bi smio gledati kao profitabilan, već kao promidľbeni projekt HOC Bjelolasice kao turističkog odrediąta. I, na kraju, ako je zarada jednaka nuli i sve pokriveno - zbog velikog PR-a koji utrka nosi - HOC Bjelolasica moľe biti samo u dobiti. Ipak, kap u čaąi je prelila moj plan o "Bjelolasici 2002" - utrka je trebala uključiti Zrmanju, Velebit, Pag, Rab i zavrąiti na Bjelolasici. Bio je to preveliki jaz u interesima HOC-a i samog koncepta pustolovne utrke. Na kraju je, "Bjelolasica 2002" otkazana, a moj poslovni odnos s HOC-om se prekinuo.

Stvaranje novog branda - "terra incognita"
http www.adventurerace.hr images Day1 Senj DSC 0057"Bjelolasica 2002" trebala se odrľati krajem kolovoza, a bila je otkazana početkom lipnja. U nekoliko dana trebao sam odlučiti nastaviti li utrku pod nekim drugim imenom ili odustati od projekta. Jedino ąto me drľalo da utrku ipak organiziram bila je činjenica da su se timovi - njih 22 iz 12 zemalja - već prijavili za utrku i samodokazivanje. U tjedan dana kreirao sam novi brand, koncept, ime i web-stranicu koja je glavni način komuniciranja prema natjecateljima i javnosti. "Terra Incognita" - latinski naziv za nepoznate predjele u vrijeme Rimskog Carstva - svojim imenom imalo je u sebi baą to ąto pustolovna utrka jest - nepoznanica! Također, imenom nije bila ograničena na geografsko područje (kao "Bjelolasica" na Gorski kotar ili "Cro Challenge" na Hrvatsku) i bila je razumljiva na gotovo svakom svjetskom jeziku. Ono ąto se joą viąe činilo nemogućim jest naći sponzore u samo mjesec dana. Uz potporu Cedevite sport, MUP-a, lokalnih turističkih zajednica, nekolicine robno-usluľnih sponzora te kotizacija od timova i prijateljskoj ruci mnogih ljudi koji su volontirali na utrci, "Bjelolasica 2002", odnosno "Terra Incognita 2002" ipak je ugledala svjetlo dana. Iako se utrka pokrila samo financijski, ipak je zadrľan kontinuitet i stvorena tradicija. Inozemni natjecatelji brzo su prihvatili novi imidľ, dok su domaći natjecatelji "Terru" joą uvijek zvali "Bjelolasica", ąto je trajalo vrlo kratko.

Od raskola s Bjelolasicom, "Terra Incognita" doľivjela je do sada tri izdanja i ugostila natjecatelje iz čak 35 zemalja. Utrka postaje sve viąe međunarodna, a sve manje lokalna. Za usporedbu: prve godine (2000.) imali smo 19 timova - 18 iz Hrvatske. Ove godine na "Terri" se natjecalo čak 27 timova iz 20 zemalja, dok su samo tri tima bila iz Hrvatske. Činjenica da je projekt postao dio Svjetske ekspedicijske lige joą je viąe privukao zanimanje za ovu utrku. Također, utrka je čak zastupljenija u inozemnim negoli domaćim medijima ąto govori da projekt nije određen granicama Hrvatske. Velika je vjerojatnost da će "Terra Incognita" u skoroj budućnosti preseliti u neku drugu zemlju. No, natjecatelji će i dalje dolaziti jer prate brand bez obzira bila li to Hrvatska, Crna Gora ili Rumunjska. Ono ąto se dogodilo jest internacionalno globalno pleme natjecatelja koji slijede brand, ąto Terru Incognitu svrstava u projekt bez geografskog, kulturnog i vremenskog ograničenja.

20 NAJVA®NIJIH STVARI KOJE UVIJEK MORATE IMATI SA SOBOM U RUKSAKU I NA PAMETI
20. Vreca za smece - ekologija prije svega
19. Pribor osobne higijene - posao je prljav, probaj ostati cist koliko moľeą
18. Kapa za sunce + krema protiv sunca - izbjegni suncanicu - sunce udara i ljeti i zimi
17. Antidiarea pilule - proljev ti moľe postati najveci neprijatelj
16. Tablete za prociącavanje vode - bolje sprijeciti nego lijeciti
15. Voda - pij i kad nisi ľedan, uvijek u kombinaciji sa izotoničnim napitkom
14. Izotonični napitak - odrľavaj balans minerala u tijelu ukoliko ne ľelią dehidrirati
13. Pribor prve pomoci - i najbolji su zaľalili kad ga nisu imali
12. Vremenska prognoza - jedno pitanje moľe ti spasiti i ľivot
11. Mobiteli 098 i 091 - jedan je dostupan tamo gdje drugi nije i obrnuto
10. Noľ - upotrijebit ceą ga kad-tad
09. Baby puder - njega stopala - ipak, utrka se dobija na nogama
08. Celna lampa sa rezervnim baterijama - noc ti je neprijatelj
07. Polica bijelog ąpeka + ceąnjak - samo za hitne slucajeve - tehnologija joą nije izmislila efektniju "energetsku plocicu" od ove kombinacije
06. Mijenjaj carape svakih 8-10 sati - pamucne carape ni pod razno! Vuna ili coolmax
05. Vazelin - smanji trenje na stopalima i manja je mogucnost da ceą dobiti ľuljeve
04. "Duct tape" - ukoliko dobijeą ľuljeve, on ce ti biti najbolji prijatelj
03. "Space blanket" - najbolji prijatelj za hladne noci, saveznik protiv hipotermije
02. Kompas iIi karta - ipak se ľelią izvuci ľiv iz svega toga
01. Motivacija i volja - ako ne znaą cemu sve to, ostani doma i gledaj tenis na TV
00. Zdravlje prije svega


16 NAJTE®IH PREPREKA ZA POSTATI "PUSTOLOVNIM TRKAČEM" ILI TI "RAIDEROM" ("RAIDER" ILI "RACER" - OPCI NAZIV U SVIJETU ZA "PUSTOLOVNOG TRKACA")

16. Tehnike veslanja kajaka po rijeci i moru, raftinga, baratanje sa "vodenom" opremom
15. Tehnike penjanja i spuątanja po uľetu i baratanje alpinistickom opremom
14. Tehnike voľnje brdskog bicikla i popravljanje bicikla
13. Tehnike trcanja i hodanja
12. Znanje o cjelokupnoj opremi za sve uvjete
11. Znanje prve pomoci
10. Naci odgovarajucu prehranu - vrlo individualna stvar
09. Nauciti nositi se sa neispavanoącu
08. Nauciti baratati kompasom i kartom
07. Naci ljude za tim koji ti odgovaraju po karakteru i po ciljevima
06. Nauciti kontrolirati svoje emocije i karakter - tim je vaľniji od osobnih prioriteta
05. Postati timski igrac - "jak si koliko tvoj najslabiji, brz koliko najsporiji clan"
04. Biti iskren prema sebi i drugima u svim pogledima - ne ustrucavaj se priznati
03. Naci ogovor na pitanje zbog cega to sve radią i cemu sve to
01. Naci slobodno vrijeme i snage da poslije posla otrcią 10-15 kilometara
01. Naci sponzore - ipak sve to koąta


Jeste li znali?

  • Na "Eco Challenge" u Australiji 1997. clanica japanskog tima "East wind" slomila je nogu na trekking dionici, te su je njezini suborci nosili sljedecih 100 kilometara punih 3 dana i noci, stigavąi napokon do zadnje dionice -- 80 kilometara veslanja kajaka po moru. Iako su mislili da su uspjeli, poąto je japanska clanica mogla veslati sa slomljenom nogom, nakon 20 kilometara na moru zadesilaih je oluja - morali su odustati zbog morske bolesti svih clanova.



  • Britanski tim "Apex" izdrľao je najduľe bez spavanja - 111 sati. Dogodilo se to na utrci "Adrenalin Rush" 2000. Godine u ©kotskoj. Kapetan tima Rob Collins izjavio je da mu je trebalo sljedecih 3 tjedna da pocne ponovo normalan ľivot.



  • Halucinacije od nespavanja i umora su najuobicajnija stvar. Mnoge utrke na svojim "sajtovima" izdaju top 10 najboljih halucinacija sa utrke.



  • "Raid Gauloises" u Ekvadoru 1998. zapocelo je 72 tima. Niti jedan nije doąao na cilj u odredjenom roku od 12 dana. Samo dva tima uspjela su stici I to tek trinaesti dan. John Howard, kapetan pobjednickog tima I viąestruki pobjednik "Eca" i "Raida" je izjavio: "Znam da nas smatraju ludjacima, no ovaj put stvarno je bilo previąe!"



  • Najduľa utrka u povijesti bio je ovogodiąnji "Raid Gauloises". Dionica je iznosila ukupno 1008 kilometara - ukoliko niste napravili niti jednu navigacijsku pogreąku.



  • U dvanaest godina postojanja ovog sporta i do sada odrľanih preko 3000 utrka zabiljeľena su tri smrtna slucaja - Primal Quest 2004 (odronjavanje kamenja na planinarskoj dionici), Raid Gauloise Kirgikstan 2003 (davljenje na rafting dionici na jednom brzaku) i Argentina Challenge 2001 (srčani udar).