Izvještaji sa utrka
nismo bili samo u puli prosli vikend, nego i u beliscu na prvoj avanturistickoj utrci u slavoniji, koju je organizirao klub pustolovnih sportova baraber extreme team iz belisca. neki smo bili u tom dijelu zemlje po prvi puta. nije ni ta hrvatska tako mala, dobro da postoje pustolovne trke.
na put smo krenuli timovi zrinic:vorkapic (adrenalina), roce:hodzic i suran:loncar (kao zamjena za krstica). a medju silnom prtljagom bili su i guleda i garmin.
nakon puno voznje i borbe s mikro orijentacijom po valpovu i beliscu docekali su nas ljubazni domacini. i odmah smo u donjem rublju isli isprobati voznju kanuom. meni je najprije izgledalo da drava stoji, ali malo kasnije mi se cinilo kako ce nas morati izvlaciti van, jer nikako da veslamo u pravom smjeru. ali uspjeli smo, uz instrukcije.
utrka je bila odlicno organizirana. mi u kracoj varijanti smo najprije vozili biciklu (meni je brojac pokazao oko 60 km), pa smo trcali i na kraju nasa najjaca disciplina - veslanje. a imali smo i cetvrtu disciplinu - gubljenje. ali ne puno, jer je prostor gusto naseljen :). i pilili smo drva u disciplini iznenadjenja i spustao se jedan clan tima s kule (absajl).
na kraju cobanac za sve, tamburice i plesnjak. odlican izlet i druzenje. i to je u redu. guleda se sretno vratila doma, ali garmin na zalost nije izdrzao pritisak slavonskog asfalta.
slike: http://picasaweb.google.com/ivanloncar07/BelisceBAR2010#
poduzi trening odradili smo ranko, mauricio i ja jucer zajedno s veoma dobrim ljudima. isli smo od bresta kod buzeta, preko zbevnice, gomile, orljaka, brajkovog vrha, velikog planika, poklona, vojaka, male ucke, brguda, kremenjaka, sikovca, sisola do vidikovca kod plomina. 12 tocaka istarskog planinarskog puta.
krenuli smo oko 9 ujutro, na cilj stigli oko 23h. netko rece samo 14 sati bruto, neto oko 11h, uspona oko 3000 m, a duzine oko 60 km.
vjerojatno smo prvi i zadnji put radili spust od sisola do vidikovca. barem po noci ne. je*eno, makar ovakva rijec nije primjerena ovim puritanskim stranicama, ali bolja nije jos skovana.
puno hvala elviru na ideji i strpljivim mrsnicima i njihovim pomagacima na logistickim zadacima.
vidimo se na utrci istine, na risnjaku 5.6. :).
u subotu smo se u pola sest, u milenino vrijeme na risnjak uputili vedrana, senad, ranko, g. suran i ja. odvojeno su isli sanela i mauricio. isli smo na treking utrku na risnjak, koju je sesti put organiziralo drustvo ad natura.
senad, g. suran i ja smo isli na duzu, ultra varijantu. dobili smo ono po sto smo dosli. to je bila utrka s dvostrukim dnom, beskrajna. nikad kraja usponima, stalno je bilo jos i jos. na kraju su brojke pokazale oko 73 km duzine i oko 4 000 metara uspona. da ce utrka biti duga, shvatio sam vec kad sam kartu pokusao sloziti na format A4.
nekoliko kljucnih rijeci: vidalj, gornik i voda. tko je ostao bez vode na tim usponima, nagrabuso je. dan je bio prekrasan, drustvo na trci odlicno, mojih 15 sati i nesto proslo je kao dlanom o dlan. to mozes shvatiti samo ako probas.
mauricio je pobijedio na kracoj varijanti, za manje od tri sata. a di smo mi tada bili? niti na drugoj kontrolnoj tocki :).
Seni i Vanja na trčanju prvi, dok smo mi, skupa sa klemenom, Juršićima tražili kt5 on je bio na putu prema kt8, i tamo ostao, dugo, dugo, tako da su ga juršići uspjeli preteć. Slijedi KT6, na pravu njivu dolazimo, nekih 20 min nakon KT5, ali sa donje strane. Kontrola se nalazila na grmu, sa gornje strane i jednostavno je nismo vidjeli. Obilazimo susjednih 25 njiva, dok mi Seni mobitelom objasni da se vratim di sam bio i tu gubimo jos 2 sata. E, famozna KT7, ta je pak bila najgora, bili smo na 10 metara do kontrole, 2 puta i tu nas lovi limit za KT8 u 4 popodne, te idemo na tranziciju, gdje srećemo Senija i Vanju koji su bušili toliko puta da je Vanja potrošio ljepilo, tako da je seni trčao zadnjih 3 km bicikle ili više. Zatim kajakom veslanje 10 km do Medulina i tu odustajemo, oko 8 i pol uvečer stigli smo na cilj a na cilju još ni jednog iz ultre. Seni odustaje oko 23, ne mogavši naći zadnju kontrolu. Pobijedili pustolovci, zasluženo.
Uglavnom porazno za Trickere.
Organizacija odlična, osim loše karte u onom biciklističkom djelu, kontrole su se nalazile tamo gdje i jesu na karti ali karta je bila zastarila, tako da je bilo gotovo nemoguće se orijentirati po njoj. I za moj ukus kad je tako vruće, stavit više vode i otoka ko lani, da olakša malo život i digne dinamiku. Druge godine Modri vojnu kartu i ucrtavat puteve sa google eartha i terena.
Sve ostalo za 10, super pizza, bilo i margerite za Senija, atmosfera, mjesto, voloneteri, okrepa, ekipa... Za kraj jedna lijepa pjesma :)