068

Što reći nego bila je to moja najuspješnija utrka u ne previše bogatoj sportskoj karijeri :) !!

Kada sad gledam na tu utrku najzanimljivije je to što mi toliko faktora na papiru nije išlo u prilog za razliku od Belišća i Adrenaline gdje mi je naizgled sve odgovaralo a konačni rezultat je ispao potpuno drugačiji!

Kao prvo sunce i temperatura 30 + stupnjeva ( ja sam više zimski tip), brdoviti teren koji razbija ritam (najbolji sam na ravnicama) , opća forma u padu, ali usprkos tome cijelo vrijeme me nije napuštao neki dobar filing koji je govorio da je došlo vrijeme da se i meni neke kockice poslože!

E da a imao sam i nešto što je  sve te loše faktore anuliralo u startu a to nešto se zove Mauro ;) moj partner na utrci! Izgleda da je uspio prenijeti određenu dozu samopouzdanja na mene te smo zajedničkim sinhroniziranim  nastupom vrlo efikasno grabili kroz utrku!

Da dočaram ta bi sinhroniziranost izgledala otprilike ovako : na startu i plivačkoj dionici strpamo sve stvari u dry bag  i stavljamo ga Mauru na leđa ;) ,  dok ja plivam samo sa kacigom na glavi tako da nam se brzine otprilike ujednače (pošto ja lošije plivam) te tako izlazimo kao treći tim( prije Shukija i Gose he ,he) dok bi da je svatko nosio svoje stvari to izgledalo drastično lošije!

Nakon plivanja i posjete rudniku gdje mi je kaciga sačuvala glavu pošto sam «zalijepio» u metalnu gredu biramo duži ali i puno brži put prema Kt 3 od većine ekipa koje pokušavaju zaraslom kraticom i tu značajno zaostaju! Međutim nakon te kontrole radimo možda i najveću grešku na utrci , promašujemo put za nekih 100 tinjak metara i završavamo u  totalnom gustišu da bi se nakon 15 minuta svi krvavi vratili  malo unazad i konačno uboli pravi put! U tom sam trenutku pomislio kako nas je sigurno barem 5,6 ekipa preteklo! No pola sata kasnije kada srećemo prve timove iz light kategorije koji nam dolaze u susret saznajemo da smo prvi što bi značilo da su drugi prošli puuno gore!

Dolazimo do kontrolne točke na kojoj su  Stane i Ivana  te  kreće ponovno plivanje! Tu plivam sa opremom što je puno teže he he  ali bura nas lijepo nosi tako da sve prolazi relativno brzo! Ipak na plivanju nam Modri i Buić sa 6min zaostatka dolaze na dvije! Tada kraće 10 tak km kajaka i skok sa stijene u sredini dionice što uslijed jake bure i visokih valova postaje najatraktivniji dio utrke! Voda me non stop zalijevala na prednjoj poziciji tako da nisam ni osjetio sunce i toplinu i super sam se osjećao! Uspijevamo zadržati dvije min. prednosti !!Nakon kajaka ide tranzicija na bicikl i uphill prema Standaru po najvećoj pripeci!

To me totalno masakrira ( tu nas prolaze naši gonitelji) pa nekih 30 min kasnije nakon tranzicije na trekking i  abseilla  padam u najveću krizu na utrci a nastaju i manji orjentacijski problemi te shodno tome i gubljenje vremena! Ipak uspjevam se nekako ohladiti u malom jezercu kraj slapa pa pičimo dalje! Na ponovnoj tranziciji na bicikl zaostajemo već 19 min! Međutim na bicikli se super orijentiramo i pri ulasku u stari grad Labin susrećemo lidere koji imaju po mojoj procjeni nekih 8-10 min prednosti! Nedostižno posto je do kraja sve spust bez orijentacijskih problema! Tako da rutinski lagano sve privodimo kraju i na nase iznenađenje na cilju zaostajemo manje od 5 min! Modri i Buić su naime napravili jednu dobru grešku i izgubili nekih 5  a možda i više minuta ali mi nismo to očekivali i iskoristili!

Sve u svemu mojem zadovoljstvu nije bilo kraja, prvo pobjedničko postolje na jednoj pravoj avanturističkoj utrci(ako ne racunamo "Put oko pazina u 80min) kao melem na ranu nakon razočaravajućih pehova u Belišću i na Adrenalini!

Od ostalih naših ekipa u ultri Goša i Šuki  su ispali iz limita na kt 14 i na kraju bili 10- ti ! U light  kategoriji su Fredi i Choco bili odlični drugi a Veljko i Rigo su nažalost odustali zbog teških žuljeva kod Rigeta !

Čestitke organizatorima na dobroj organizaciji , staza je po meni bila super dinamična i zanimljiva i ne previše orijentacijski teška (iako se neće svi sa time složiti) a ja sam se konačno kao vegetarijanac i najeo nakon utrke na obilnom švedskom stolu!

Za kraj još nešto za one koji ulaze u svijet AR-a, ako sve rezimiramo i ako se zapitamo koje su najbitnije discipline u adventure race-u onda je prva i najvažnija orijentacija(posebno koncentracija u drugoj polovici utrke) , zatim priprema utrke(do 2h ujutro he he) u čemu mislim da smo najviše napredovali ove godine!  Nakon  toga dolazi iskustvo(piti i jesti kad treba ,brzo izvršiti tranziciju ne izgoriti u ritmu i sl) i opća forma, izdržljivost i mentalna upornost a tek na kraju brzina , snaga i umijeće na redom bicikli, trekingu, kajaku i ostalom!