Penjanje i ostalo muvanje po brdima iziskuje velike fizičke napore, za koje nam je potrebno mnogo energije (između 4000 i 5500cal dnevno).Energiju naąem organizmu daju ugljikohidrati koji dolaze u obliku ąećera. Zato je dobro u dľepu jakne ili ruksaka imati čokoladu, groľđice, bombone, viki-kreme, Vitergin i tablete glukoze kojima moľeą uvijek brzo povratiti energiju. Istu ulogu imaju izotonični napici, ali i najobičniji, dobro zaąećereni čaj.

- Masti također daju energiju, dobar su izvor topline, imaju veliku energetsku vrijednost, ąto je vrlo korisno zimi. Zimi tijelo troąi i viąe topline, pa hrana treba biti kaloričnija, ali ne preteąka za probavu. Masnu hranu jedi prije izleta jer se duľe i teľe probavlja. Neposredno prije pjeąačenja ne jedi previąe.

- Bjelančevine ne stvaraju energiju, ali su potrebne za obnovu tkiva, osobito miąića. Nalaze se u jajima, mlijeku i mesu.

- Osim bjelančevina vaľni su i minerali i vitamini. ©to su napori veći to je potreba za vitaminima veća, osobito za vitaminima B, C i E. Vitamina ima najviąe u voću, mlijeku i-vitaminskim tabletama (ma tko bi rekao!).

- Na izlet ponesi neąto zasoljene hrane, jer ćeą tom solju nadoknaditi onu sol koja se izlučuje znojenjem. Budući da naą organizam nema osjetilo za nedostatak soli tj. neravnomjernu količinu elektrolita u tjelesnim tekućinama sami moramo brinuti o svojoj »slanoći« ako ľelimo izbjeći tromost, umor i u krajnjem slučaju toplotni udar. Dobro zasoljena topla juha ili grah u domu izvrsno nadoknađuje iznojenu sol i tekućinu u organizmu!

- Tekućina je neophodna za ľivot, a posebno za fizičke aktivnosti. Zato uvijek moraą brinuti da sa sobom imaą dosta tekućine. Količina potrebne tekućine ovisi od čovjeka do čovjeka, a treba imati na umu da su ljeti potrebe povećane, čak i na 5 litara dnevno. Pripremajući se za izlet u kraąke i bezvodne predjele, treba računati da se pitkom vodom moľemo opskrbiti na vrlo prodjeđenim mjestima. Međutim, čak i u predjelima gdje ima »čiste izvorske« vode, bolje ju je izbjegavati ako ne poznamo njenu stvarnu kakvoću, odnosno treba je prokuhati ili dezinficirati tabletama koje se mogu nabaviti u ljekarni. Dezinficirati treba svaku vodu sumnjive kakvoće.

Orijentacija je snalaľenje na terenu. Spretnost u koriątenju orijentacije omogućuje nam relativno sigurno kretanje nepoznatim planinskim predjelima.Da bismo se uopće mogli orijentirati, treba na zemljopisnoj karti i na terenu odrediti strane svijeta. Kada se okreneą prema sjeveru, jug će biti iza tebe, zapad lijevo, a istok desno (na juľnoj je polutki obratno!). Kartu ćeą usjeveriti tako da se smjer sjevera na karti poklopi sa smjerom sjevera na terenu. Smjer sjevera na karti pokazuje strelica sa slovom N (eng. north, sjever), a ako te strelice nema, podrazumijeva se da je sjever na karti gore. Ako na karti koju si usjeverio vidią da tvoj put ide udesno i ti moraą (s)krenuti udesno.

Zemljovid ili geografska karta je grafički prikaz određenog terena. Svaka karta ima na sebi naznačeno mjerilo koje sluľi za očitavanje zračne udaljenosti i olakąava praćenje vlastitog kretanja na karti. Najčeąće se koriste planinarski zemljovidi mjerila M=1:50000, M=1:25000 i sl. Mjerilo M=1:50000 znači da jedan centimetar na karti obuhvaća 50000 centimetara tj. 500 metara na terenu. Druga vaľna dimenzionalna značajka zemljovida jesu izohipse. To su crte koje povezuju točke iste nadmorske visine (u planini ih ne moľeą primijetiti, već samo na karti). Tamo gdje su izohipse zgusnute, padina je strmija, a tamo gdje su razmaknute, blaľa. Grebenske karte sluľe za opću predodľbu pruľanja istaknutih grebena i razmjeątaja objekata. One nisu toliko dobre za orijentaciju, upravo stoga ąto nemaju ucrtane izohipse. Nekad ćeą moľda čuti da se netko hvali kako ima specijalku. To ne znači da je djevojka dotičnoga pripadnica specijalne policije, već da ima preciznu kartu malog mjerila.

Postoji viąe načina za određivanje strana svijeta na terenu, među kojima je svakako najbolja i najpreporučljivija orijentacija pomoću kompasa. Označena magnetska igla kompasa uvijek pokazuje smjer sjevera (ili bi barem trebala). Orijentacija prema suncu moguća je samo ako ima sunca, a bazira se na banalnoj činjenici da je sunce ujutro na istoku, u podne na jugu i uvečer na zapadu. U orijentaciji s pomoću ručnog sata i sunca smjer sjever-jug određuje se tako da nađemo simetralu kuta između linije 12-6h i male kazaljke usmjerene prema suncu. Paľnja; u ljetnom računanju vremena Sunce je na jugu kada sat pokazuje 13 sati! U noćnoj orijentaciji cilj je pronaći zvijezdu Sjevernjaču, najlakąe pomoću Velikog i Malog Medvjeda, ali moľe i na druge načine. Orijentacija pomoću godova na panjevima, mravinjaka i mahovina nije pouzdana.

Azimut je kut koji smjer promatranog objekta zatvara sa smjerom sjevera. Mjeri od sjevera u smjeru kretanja kazaljke na satu. Primjerice, azimut zapada je 270o, jugoistoka 135o itd. Azimut se najlakąe određuje pomoću kompasa, koji također imaju podjelu od 360o. Ponekad smo prisiljeni kretati se po azimutu (kada treba najkraćim putem stići do određenog cilja). Mjerenje azimuta moľe koristiti i za određivanje mjesta gdje se nalazimo. Odredimo li azimut barem triju istaknutih objekata u okolici, moľemo i na karti odrediti tri pravca, u čijem se sjeciątu mi nalazimo.

Korisne stvarčice za kretanje planinom su pedometar i kurvimetar. Pedometar mjeri prijeđeni put brojanjem tvojih koraka, a kurvimetrom (nije to ąto mislią) moľemo mjeriti duljine zakrivljenih puteva na karti.

 

SNALA®ENJE U NEVOLJI

Vaľnost orijentacije shvatit ćeą kad se prvi puta izgubią u planini. Osjetit ćeą vjerojatno strah, ali nemoj paničariti! Usredotoči se na stanje (čitaj: sra...) u kojem se nalazią. Pokuąaj se sjetiti gdje si zadnji put vidio markaciju (kao kod traľenja naočala), ąto prije se do tog mjesta vrati i paľljivije potraľi nastavak puta. Improvizacija moľe koristiti ako i samo ako se odlično razumijemo u orijentaciju, a i onda ju je bolje izbjegavati. Poteąkoće rjeąavaj postupno, kako nailaze; najprije dođi do bliľih ciljeva, a tamo razmiąljaj o pronalaľenju sljedećih. Ako se bliľi spuątanje mraka ili nevrijeme kreni prema najbliľem naseljenom mjestu, makar to nije u planu.

Ako je s tobom vodič ili netko kome je vodič povjerio da vodi grupu, onda ne zanovijetaj, sluąaj ga i idi za njim, čak i ako znaą da nema pravo! Moľeą ga upozoriti mislią li da je krivo procijenio lokaciju ili strane svijeta, ali ga nemoj upozoravati na ono ąto mislią o njemu, o njegovim »sposobnostima« i slično. Sjeti se one: »©utnja je zlato!« (u planinarskim krugovima kruľi i slična: »©uti i hodaj!«). Konstruktivno sudjeluj u rjeąavanju problema. Ove odrednice ponaąanja vrijede za svaku frku u planini.

Osim o spremnosti i spretnosti sudionika, uspjeh izleta uvelike ovisi o vremenskim prilikama, koje se naľalost ne mogu naručiti, ali se bar djelomično mogu predvidjeti. Pripremajući se za polazak na izlet treba obratiti pozornost je li prethodnih dana padala kiąa (sklizavost, blato na stazama, prohodnost makadamskih cesta), koliko ima snijega. Planirajući izlet uputno je razmisliti i o odstupnim varijantama i mogućnostima skraćivanja izleta u slučaju vremenskih i inih nepogoda. Večer prije puta posluąaj sluľbenu meteoroloąku prognozu na radiju, a kada se jednom nađeą u planini, koristit će ti tvoje procjene vremena, utemeljene na vlastitom iskustvu. Na svakom izletu prati i promatraj zbivanja na nebu!

Budući da se vrijeme u planini moľe mijenjati fantastičnom brzinom (npr. ljetni popodnevni pljuskovi), nemoguće je dati sasvim točnu i sigurnu prognozu. Bez obzira na prognozu sa sobom uvijek treba nositi kiąobran ili kabanicu (Joj Ano, joj Anice, ne na brda, ne na brda bez kabanice!).

Zatekne li te u planini zatekne nevrijeme s grmljavinom, izbjegavaj izloľene planinske vrhove, stjenovite grebene, stijene i osamljeno drveće zbog opasnosti od udara munje. Također, izbjegavaj skliske staze nad velikim strminama, a ako moraą ići njima, tada koračaj paľljivo! U slučaju loąeg vremena i drugih nepovoljnih okolnosti, radije odustani od cilja, jer se forsiranjem ne moľe ostvariti zadovoljstvo, koje je glavni cilj izleta.

 

POKAZATELJI VREMENA

DOBRO VRIJEME:

  • visoki oblaci nejasnih kontura, mirujući ili dolazeći s istoka; magle i oblaci koji se spuątaju
  • nebo blago modro ili jasno modro, vedro, blago večernje rumenilo čistih boja
  • blag noćni i jutarnji povjetarac s vrhova u dolinu
  • vidik nejasan, horizont dalek, konture mutne (ljeti)
  • kiąica iz svjetlijih oblaka

LO©E VRIJEME:

  • gomilasti oblaci, nepravilnih oblika ili oblaci oblika ovčica
  • nestalan vjetar, noćni povjetarac odozdo prema gore
  • puhanje zapadnih, juľnih i jugozapadnih vjetrova
  • velika količina vlage i sparina
  • brzo kretanje visinskih oblaka od istoka prema zapadu
  • kolobari oko mjeseca i sunca
  • reumatizam starijih planinara

Vrijeme se moľe predviđati i pomoću barometra. Pad tlaka predznak je loąeg vremena, a porast ili stabilan tlak dobrog. Nalazią li se na planinskim meteoroloąkim postajama, prije polaska se raspitaj kakvo vrijeme moľeą očekivati.

PLANINARSKI PUTEVI I STAZE

ImageU planini se treba kretati isključivo planinarskim stazama jer one sluľe da se njima sigurno i sa ąto manje teąkoća dođe do određenog cilja i nazad. Planinarske puteve razvrstavamo u tri kategorije; 1. lagani (slo.lahka pot) je onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje teąki (slo. zahtevna pot)-na teľim mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teąki put (slo. zelo zahtevna pot)-onaj na kojemu je upotreba ruku neophodna. One staze, koje za lakąe i sigurnije kretanje imaju na kritičnim mjestima ugrađene metalne sajle i klinove, zovemo joą i osiguranim stazama. Na takve puteve treba ići samo ako smo psihofizički sposobni za kretanje po njima, a i onda treba svaki korak činiti paľljivo i promiąljeno. Stani i propusti one iz suprotnog smjera, ako su na kritičnijem mjestu.

MARKACIJE I PUTOKAZI

Crveno-bijele oznake zvane markacije (marke, Knafeljčeve markacije) na stablima, stijenama, zidovima, ogradama i kolcima uz planinarsku stazu jamče da ona nekuda vodi (ne jamči da vodi baą onamo kamo ľelią stići-to jamče putokazi, ali samo ako su ispravno okrenuti). Plavo-bijele markacije označavaju pristupe speleoloąkim objektima. Na većim plohama markacije imaju oblik kruga, a na tankim stablima tri usporedne crte. Kriľanja puteva označavaju se znakom X ispod markacije, pedesetak metara prije samog raskriľja, a strelicama i savinutim crtama označavaju se skretanja. Oznake se u pravilu postavljaju tako da se stojeći kod jedne moľe vidjeti sljedeća. Markiranje planinarskih staza je odgovoran posao (za razliku od markiranja iz ąkole).

Na raskriľjima i skretanjima osvrni se za sobom i zapamti kojom si stazom doąao za slučaj da se moraą vratiti istim putem, a ujedno provjeri jesu li oni iza tebe vidjeli kojim putem treba krenuti dalje. Dakako, na takvim mjestima moraą joą viąe paziti da i sam odabereą pravi put za nastavak kretanja. Ako počeci staza iza kriľanja nisu jasno označeni, treba pogledati zemljovid i po potrebi poslati »izviđače« svakim putem po dvije-tri minute da izvide početke staza. Ne odvajaj se od skupine!

Kada si u skupini u kojoj nije vodič, posebno obrati paľnju da tvoja grupa ide pravim putem. Moglo bi se dogoditi da nitko ne zna kako ste dospjeli tamo kamo ste dospjeli (a dospjeli ste nekamo kamo niste namjeravali), jer je svatko mislio da ostali znaju put. U slučaju da izgubią markaciju, upozori na to ostale i svi zajedno potraľite posljednju viđenu oznaku. Tada će ti koristiti zemljovid i poznavanje osnova orijentacije.

21. siječnja 2005. odrľana je Osnivačka skupątina sportskog druątva Trickeri.

Dvadeset godiąnja tradicija iz ex Save Vukelića street pretvorila se u udrugu. (Arbo)

Osnovni nam je cilj koordinirati ľelje i aktivnosti totalnih početnika i onih skroz napaljenih rekreativaca kako bi podigli nivo rekreativnog sporta u gradu i okolici. Otvoreni smo prema raznim sportskim afinitetima, a ľelimo spojiti ljude sličnih rekreativnih interesa u konkretnim akcijama. (Senad)

Outdoor sportovi su u prvom planu: trekking, trčanje (polumaraton, maraton), plivanje, pustolovne utrke, brdski biciklizam, triatlon.

Izvor: http://www.adventurerace.hr

Tek smo sedam nepunih sat u utrci. Zakoračili smo u "zeleni pakao". Prvi susret sa dľunglom je pravi ąok. Postaje mi jasno zaąto su Amerikanci izgubili rat u Vijetnamu. Ovdije neprijatelj nije ni potreban, jer su teren i klima sami po sebi najveći neprijatelji. Osjećam se kao u filmu "Platoon- vod smrti" - razlika između američkih vojnika i nas je samo u tome ąto smo mi ovdje svojom voljom. Teąko je u ovom trenutku objasniti motive zaąto ovo radim i već na samom početku pitam se ąto mi ovo treba. Iza nas je tek trideset kilometara blatne i mokre dľungle, a do cilja nas dijeli joą 970 kilometara koje moramo savladati u sljedećih deset dana i noći koristeći kajake, raftove, brdske bicikle, alpinisticku uľad i uglavnom - vlastite noge. Svu opremu, hranu i sanitetsku opremu nosit ćemo na leđima punih deset dana. Zvuči kao Mission Imposible. Samo na trenutke zaboravljam da se nalazim na najteľoj utrci danaąnjice. Ne vjerujem da ćemo ikada stići do cilja.

©imun Cimerman, Raid Gauloises,Vijetnam, 27.04.2002.

Od maratonske bitke do Terre incognite
Godine 490. p.n.e nakon pobjede nad Perzijancima na Maratonskom polju, grčki vojnik Filidip, ranjen i iscrpljen, pretrčao je 42 kilometara noseći vijest o pobjedi . Stigavąi do zidina Atene, predao je poruku i na mjestu umro. U čast ovog herojskog podviga nastala je maratonska utrka - najprestiľnija olimpijska disciplina koja je postala sinonim ljudske izdrľljivosti. Početkom 20. stoljeća s ubrzanim razvojem i popularizacijom sporta uvidjelo se da ljudi mogu izdrľati mnogo veće napore od maratona te se ova dionica povećala preko stotinu i viąe kilometara. Osim trčanja i drugi su sportovi posegnuli prema maratonskim duľinama. Neki su se pojavili u kombinaciji kao plivanje, voľnja bicikla i trčanje te je početkom sedamdesetih nastao triatlon koji je dosegnuo nedokučive razmjere kao ąto je prestiľna utrka Iron Man.

Usporedno sa sportovima izdrľljivosti osvojeni su Mount Everest, Juľni i Sjeverni pol, morske dubine pa čak i Mjesec. Iako viąe nije postojao gotovo niti jedan djelić planete gdje ljudska noga nije kročila, strast za otkrivanjem nepoznatih prostranstava i novim spoznajma te ľelja za ispitivanjem fizičkih i mentalnih granica napokon se utjelovila u ideji pustolovne utrke koju je krajem osamdesetih realizirao francuski istraľivač Gerard Fusil. Raid Gauloises - prva pustolovna utrka na svijetu - postala je najveći sportski izazov danaąnjice koji se od tada svake godine odrľava u najnepristupačnijim predjelima naąe planete. Svoju svjetsku popularnost pustolovna utrka doľivila je sredinom devedesetih pojavom američke utrke Eco Challenge koja je zahvaljujući medijima omogućila milijunima ljudi da utrku doľive putem televizije. Odjek je bio fantastičan: niti jedan sport do tada u tako kratkom razdoblju nije doľivio toliku popularnost.

Pravila
Pustolovna utrka povezuje različite sportove u prirodi kao ąto su planinarenje, alpinizam, kajakaątvo, brdski bicikl, rafting i mnoge druge. Arena izazova su divlji i nepristupačni prirodni predjeli. Sadrľaj i redosljed disciplina ovisi o terenu i prirodnom okruľju. Utrke mogu biti različitih duľina i trajati od nekoliko sati pa do nekoliko tjedana. Pravila nalaľu da timovi sastavljeni od četiri osobe od kojih jedna mora biti pripadnik suprotnog spola u zadanom vremenu moraju zajedno proći kroz sve discipline i kontrolne točke ucrtane na zemljovidima noseći sa sobom svu propisanu opremu i potrebne namirnice. Na cilj moraju stići kao tim. Ako netko od članova tima odustane ili nije sposoban nastaviti utrku, čitav tim je diskvalificiran. Opis staze, terena, raspored disciplina i kontrolnih točaka dostupni su tek uoči same utrke tako da se natjecatelji brzo moraju prilagođavati svim izazovima koji ih očekuju. Tijekom utrke dozvoljeno je nekoliko puta na predviđenim mjestima zamijeniti opremu i nadopuniti hranu. Timski rad, fizička sprema, sposobnost snalaľenja u divljini, planiranje opreme, hrane i odmora te orijentacija noću i danju po različitim terenima i napredvidljivim vremenskim uvjetima samo su neki od uvjeta za uspjeh. U ovom sportu vrijedi pravilo: jak si koliko tvoj najslabiji, brz koliko tvoj najsporiji član.

Filozofija
Bit pustolovne utrke je savladavanje prirodnih prepreka i nametnutih izazova kroz različite discipline u nepredvidljivim vremenskim i prirodnim uvjetima. Utrka stvara osjećaj zajedniątva, kolektivnu odgovornost i potiče timsko rjeąavanje svih problema koji se moraju prevladati kako bi se stiglo do cilja. Fizička sprema, snaga volje, duh zajedniątva i poznavanje mnogobrojnih vjeątina samo su neki od uvjeta za uspjeh. Utrka je istinski ispit ljudskog duha. Iskustva ovih ljudi odraz su ljudske teľnje za dostizanjem krajnjih granica fizičke i mentalne izdrľljivosti. Prvi korak u utrci je hrabrost, a svaki slijedeći je napredak. Svatko tko stigne do cilja je pobjednik. Proľivljena emotivna iskustva primijenjiva su u svakodnevnom ľivotu kako bi svjesnije kročili kroz ľivot sa duľnim poątovanjem prema Prirodi, ljudima i samima sebi.

Gladijatori 21. stoljeća
Pustolovna utrka stvorila je najizdrľljivije i najkompletnije sportaąe danaąnjice. Natjecatelji dolaze iz različitih sportova izdrľljivosti kao ąto su maraton, biatlon, triatlon, alpinizam i penjanje te iz specijalnih policijskih i vojnih postrojbi kojima je način pripreme vrlo sličan samoj utrci. Najbrojniji su neprofesionalni sportaąi različitih zanimanja ąto je dokaz da je sve moguće ukoliko postoji velika ľelja i motiv. Gerard Fusil o njima je rekao: Ovi ljudi ne natječu se zbog novca, slave ili karijere, već zbog jedinstvenog osjećaja i iskustva koje proľivljavaju tijekom utrke. Zbog toga su spremni učiniti nemoguće i otići i na kraj svijeta za zadovoljenjem svojeg duha i znatiľelje.

Zamislite da dan prije utrke dobijete zemljovide sa ucrtanim kontrolnim točkama koje morate proći u sedam dana i noći sa sljedećim rasporedom i duľinom dionica: 110 km veslanja kajakom po moru, 90 km trekinga kroz pustinju, 200 km brdskog bicikla sa 3500 m ukupnog uspona, 120 km planinarenja do visina od 4500 m te raftinga 50 km; ukupno 550 km. Kada se zahtjevnosti terena pribroji teľina opreme i hrane, orjentacija po svim vremenskim uvijetima noću i danju, ľeđ, izgubljenost, glad, umor, znoj, blato, hladnoća, vlaga, povrede, hipotermija, dehidracija, bolni ľuljevi, halucinacije, ubodi insekata, sunčanica i neispavanost, čini se gotovo nemogućim. No sve je viąe onih koji stignu do cilja i nesumnjivo zasluľuju epitet Gladijatora 21. stoljeća kojima bi i grčki heroj Filidip stisnuo ruku.

Camel trophy - kult muąkarca kojem ľena nije potrebna
Sredinom ąezdesetih godina proąlog stoljeća jedan ubod zastavice na vrhu Mount Everesta promijenio je smjer kojim su se kretali pustolovni sportovi - prvi put umjesto zastave zemlje čija se ekspedicija popela do vrha, zavijorila se zastava sponzora koji su omogućili ovaj uspon na vrh svijeta. U različitim pothvatima poslije toga događaja nalaľenje odgovarajućeg sponzora koji bi imao interesa u financiranju ekspedicija počeo je igrati krucijalnu ulogu. Do tada su joą drľave i različite institucije financirale takve pothvate (viąe-manje radi prestiľa), no tvrtke su ubrzo preuzele ulogu glavnih financijera u svrhu promocije svojih brandova.

Ipak, uspon na najveće vrhove svijeta bilo je teąko predočiti javnosti, prenijeti poruku i odgovarajuću informaciju "ciljanim skupinama". Ono ąto je nedostajalo bila je komercijalizacija pustolovine i zanimanje medija. Camel Trophy jedan je od takvih prvih uspjeąnijih pokuąaja komercijalizacije pustolovine. Koliko smo puta vidjeli blatnjave i bradom obrasle macho muąkarce koji se bore protiv prirode koristeći Land Rovere da bi se probili kroz bespuća dľungla, pustinja i ledenjaka. Ciljana skupina: muąkarci - puąači vrlo dobre plateľne moći od 20-55 godina starosti. Camel Trophy bio je "dječački san" svakog muąkarca koji je stvorio kult "bondovskog" muąkarca: hrabrog, zgodnog, snaľnog kojem ne treba ľena jer ima automobil s pogonom na sve kotače, svoje "pajdaąe" oko sebe, a kad mu je najteľe - tu je uvijek cigareta. No, Camel Trophy ipak nije opstao radi prekomjerne komercijalizacije i zabrane oglaąavanja cigareta?

Nedugo nakon Camel Trophyja jedan drugi projekt ubrzo je postigao joą veću popularnost - Relly Paris-Dakar - utrka automobilima, terenskim vozilima, kamionima i motorima kroz bespuća pustinja sjeverne Afrike (Maroko, Alľir, Tunis, Libija, Egipat). Ovaj put nije bilo macho poruke, već se ciljao svijet automobilizma (ulja, gume i slično) i sve ąto uz to ide. Utrka je bila dostupna gotovo svakome i zbog svoje ąirine opstala je sve do danas i svake godine plijeni sve veću paľnju sponzora i gledateljstva.

Raid gauloises - opstanak entuzijazma

Osamdesetih godina "autopustolovine" bacile su u drugi plan sve ostalo, pa tako i osvajanja najviąih vrhova svijeta. Ipak, krajem osamdesetih godina francuski istraľivač i novinar Gerard Fusil doąao je na ideju da napravi utrku sličnu konceptu Paris-Dakar ili Camel Trophy. Fusil je i sam bio sudionik "autopustolovina" koje nisu uspjele zadovoljiti njegovu strast za "čistom pustolovinom kolumbovskog duha". Tako se odlučio napraviti projekt vrlo sličan "autopustolovinama" no bez motoriziranih sredstava, odnosno istinsku pustolovinu gdje su se ljudi trebali orijentirati pomoću kompasa i karte po nepoznatim terenima, prelaziti najdivlje je i najnepristupačnije predjele svijeta sa svom opremom i hranom koristeći isključivo kajake, gumene čamce, bicikle, penjačku uľad i najviąe - vlastite noge. Iako tada viąe nije postojao gotovo niti jedan djelić planete gdje ljudska noga nije kročila, strast za otkrivanjem nepoznatih prostranstava i ľelja za ispitivanjem fizičkih i mentalnih granica utjelovila se u ideji "utrke preľivljavanja" koja je nedugo zatim sluľbeno prozvana "pustolovna utrka" odnosno "ekspedicijska utrka". Za utrku Fusil je naąao vrlo dobrog sponzora - cigarete Gauloises, po kojima je i nazvana utrka - Raid Gauloises. Godine 1989. na Novom Zelandu odrľan je prvi "Raid". Od tada "Raid" se svake godine odrľavao u najzabačenijim predjelima naąe planete: Kostarika, Madagaskar, Patagonija, Oman, Tibet, Ekvador, Juľna Afrika, Kirgistanu i Vijetnam - na kojem sam imao čast natjecati se i koji je bio najduľa pustolovna utrka u povijesti - čak 1008 kilometara!

No, Raid Gauloises ipak se nije uspio odrľati. Ponajviąe zbog zabrane oglaąavanja duhana na način na koji je "Raid" to radio 15 godina i zbog magnitude utrke koja je trajala čak 12 dana, iziskivala veliku logistiku, brojnu organizaciju - i puno novaca. Ali, jedan od najvećih razloga bio je i PR - utrka je bila medijski gotovo izolirana. Razlog? Gerard Fusil htio je ovaj projekt ostaviti "čistim i neiskvarenim" - gadila mu se komercijalizacija nečeg ąto je trebalo postati način razmiąljanja i stil ľivota. No, zbog takve politike sponzori nisu imali velike koristi i krah je bio logičan. Zadnji "Raid" odrľan je 2003. godine. S njim je umro i projekt temeljen na čistom entuzijazmu.

Od eco challengea do survivora
Davor Novoselac i ja sjedili smo u nekom kafiću na Manhattan Beachu u Los Angelesu u rano proljeće 1998. Davor se bavio nekim čudnim sportom za koji sam tada prvi put čuo i natjecao se na Eco Challengeu 1996. s američkim timom u Britanskoj Kolumbiji. Imao je ideju o stvaranju hrvatskog tima i predloľio mi je da se prijavimo na Eco Challenge u Maroku - "najteľu utrku na svijetu", ąto sam prihvatio. Isti dan sam upoznao i Marka Burnetta, osnivača Eco Challengea te vlasnika, osnivača i glavnog producenta nama viąe popularne serije "Survivor". Burnett se natjecao s prvim američkim timom na Raid Gauloisesu. To ga je potaknulo da napravi "Raid" na američki način. Poslije prve Eco Challenge utrke u Utahu 1995. snimio je kratak film koji je predstavio Discovery Channelu i predloľio im da uđu u produkciju serijala o Eco Challengeu u Britanskoj Kolumbiji 1996. Utrka je prozvana "Eco Challenge Discovery Channel". Za razliku od "Raida", Eco Challenge je na ovaj način postao planetarno popularan. Discovery Channel snimio je petosatni film, tzv. reality show. Prvi put milijuni ljudi vidjeli su ąto zapravo pustolovna utrka jest.

Sljedeće godine utrka je odrľana u Australiji, a godinu dana poslije u Maroku te Argentini, Borneu, Novom Zelandu i Fijiju. Zbog velike medijske zastupljenosti egzotične zemlje usmjerene turistički počele su se doslovno otimati za Eco Challenge koji je uz pomoć Discovery Channela kroz nevjerojatne priče predstavio najljepąe prirodne predjele zemalja u kojima se utrka odvijala. Kad sam predloľio Burnettu da moľda Eco Challenge ogranizira u Hrvatskoj, prvo pitanje je bilo: "Moľe li tvoja zemlja osigurati dva milijuna dolara za početak?! Dokumentarni film o utrci Eco Challenge Maroko 1998. na kojoj smo se natjecali (i uspjeli je zavrąiti!) dobio je Grammyja za najbolji sportski dokumentarac godine!

Godine 2000. Eco Challenge je postao toliko snaľan da je raskinuo suradnju sa Discovery Channelom i potpisao ugovor s najvećom američkom TV postajom - USA Channel. Suradnja je trajala dvije godine. A onda se dogodio "Survivor" - prvi adventure reallity show koji je Marka Burnetta trenutno postavio na 7. mjesto najbogatijih ljudi u Holywoodu! "Survivor" je doľivio tri izdanja, a Burnett je svoju viziju joą i viąe iskomercijalizirao - "Island of temptation" također je njegovo djelo i vlasniątvo.

Ključ uspjeha bila je dobra ideja (koja je već bila izmiąljena pojavom "Raida") i prava televizijska kuća koja će stati iza svega. Sponzori su bili lakąi dio posla. Sportska oprema, terenska vozila, prehrambena i farmaceutska industrija, turističke institucije i ministarstva različitih zemalja, zračni prijevoznici - doslovno su se otimali za Eco Challenge. No, pribliľavanjem gledateljstvu sa "Survivorom", ljudima koji su "obični", a ne vrhunski istrenirani sportaąi kao na Eco Challengeu, Mark Burnett postigao je nemoguće.

Kad brand postane sinonim za proizvod, (to je najviąe ąto se moľe postići u svijetu marketinga. Kao ąto je "Kalodont" sinonim za pastu za zube (ili u bivąoj drľavi "Radenska" za mineralnu vodu), tako je Eco Challenge postao sinonim za pustolovnu utrku. Ljudi su komentirali: "On se bavi Eco Challengeom" bez znanja da takvih utrka u svijetu ima na stotine.

Bjelolasica 2000 - prvo, pa muąko

Za Eco Challenge u Maroku naąli smo tim (Joąko Boľić, Korina Besednik, Davor Novoselac i ja). Financijsku potporu pruľilo nam je nekoliko naąih prijatelja i hrvatske obitelji iz Los Angelesa kojima se svidjela zamisao i koji su zahvaljujuću Discovery Channelu znali ąto je to. Utrka je trajala punih 10 dana i noći po bespućima Atlantika i Atlas gorja i bila dugačka čak 700 kilometara. Poslije utrke vratio sam se u Hrvatsku s velikim dojmovima i miąlju da nikad neću probati neąto slično. Nastavio sam igrati vaterpolo u "Medveąčaku" i na trenutak napustio svijet pustolovina. Poslije jednog treninga, pod tuąevima, prepričavao sam Tomislavu Paąkvalinu, osvajaču dvostrukog olimpijskog zlata u vaterpolu i direktoru Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica dogodovątine s Eco Challengea. Bezazleni razgovor zavrąio je sudbonosnim pitanjem: "Moľemo li to organizirati na Bjelolasici?" - Kako da ne!

Ideja o pustolovnoj utrci u Hrvatskoj bila je fenomenalna! Ovakvu zemlju nema nitko u Europi! Treba samo pronaći sponzore i timove koji će se natjecati. Prvo smo trebali dati ime utrci. Mogu reći da zadrľavam prava za izbor izraza "Pustolovna utrka" - prijevod od "Adventure Race". "Pustolovna utrka Bjelolasica 2000" bio je krajnji proizvod. Olimpijskom centru trebali su ovakvi programi i PR, pogotovo u segmentu razvoja pustolovnog turizma na tom području. Boljeg početka i bolje reklame nije moglo biti! Troąkovi su bili minimalni jer koristili su se već postojeći resursi "unutar kuće". Prijavilo se i neočekivano puno timova: čak 19, od kojih 18 iz Hrvatske! Utrka je trajala tri dana i noći te obuhvatila oko 230 kilometara najdivljijih predjela Gorskog kotara. Projekt je imalao zavidnu medijsku zastupljenost, a snimili smo i dobar videomaterijal koji sam proslijedio Eurosportu. Za nekoliko mjeseci Eurosport je emitirao "Bjelolasicu 2000" čak tri puta po 14 minuta!. Nismo trebali platiti medijski prostor, a Eurosport nije trebao platiti prava za prikazivanje. Bjelolasici reklama, Eurosportu ispunjenje programa atraktivnom pričom - i svima dobro. Izgledalo je da je pred ovim projektom velika budućnost. Međutim ...

Strategija bjelolasica 2001 - zlatna budućnost, ali ...

Odmah smo se "bacili" na projekt "Bjelolasica 2001". S dobrim referencama od Eurosporta kao dokaz da je pustolovna utrka ono ąto trľiąte traľi i izuzetnim domaćim PR-om izgledalo je da Bjelolasica ima svijetlu budućnost. Bili smo svjesni koliko ovaj projekt vrijedi, no to je trebalo sponzorima predstaviti na odgovarajući način. Ciljevi su bili mobilna telefonija, osiguravajuća druątva, sportska oprema i sportska prehrana. Croatia Airlines bio je naą dobar strateąki partner koji je dao popust na avionske karte za natjecatelje i novinare i time učinio hrvatsku utrku primamljiviju inozemnim natjecateljima i novinarima od utrka u nekim drugim zemljama. MUP i MORH uąli su kao strateąki partneri pa je specijalna policija osiguravala projekt (terenska vozila, radiostanice, osiguranje na moru), dok je vojska pruľila logistiku (kamioni, sanitet). Jedino je postojao jedan problem: kako procijeniti koliko projekt vrijedi i s kakvim financijskim klasifikacijama pristupiti sponzorima. Koja je to novčana vrijednost s kojom će sponzor biti zadovoljan u usporedbi s uloľenim sredstvima? Vrlo teąko procjenjivo, no lakąe precijenjeno nego potcijenjeno.

Utrka je te godine obuhvaćala otok Cres i Loąinj, Kvarner, Učku i dio Gorskog kotara koji je cestovno izoliran od HOC Bjelolasice. To je predstavljalo određen problem: kako se projekt ąto obuhvaća spomenute predjele moľe zvati po imenu odrediąta - "Bjelolasica 2001"? Kakve veze ima Cres s Bjelolasicom? Imenom smo se i geografski ograničili. Ipak, pustolovna utrka "Bjelolasica 2001" proąla je besprijekorno, ugostila je 25 timova iz 9 zemalja, trajala puna 4 dana i noći i bila sigurno najbolje organizirana pustolovna utrka u Hrvatskoj u zadnjih 6 godina! Za utrku smo snimili i dokumentarni film koji se prikazivao na HTV-u nekoliko puta i prvi put pribliľio pustolovnu utrku gledateljima. Medijska zastupljenost projekta bila je dvostruko veća nego prve godine.

Dovoljan razlog da se krene u novi projekt - "Bjelolasica 2002". Ipak, pozitivne brojke nisu bile jamstvo za budućnost. Prvo, s imenom "Bjelolasica" projekt se geografski ograničio. Dobro ime za promidľbu odrediąta, no loąe za koncept pustolovne utrke, poąto su prirodni resursi tog područja bili iskoriąteni u samo dvije godine. Druga greąka (moje subjektivno miąljenje) bila je u činjenici ąto su čelnici HOC Bjelolasice očekivali zaradu od projekta. Kad se to nije desilo, projekt je bio proglaąen neprofitabilnim. No, ovaj projekt se ne bi smio gledati kao profitabilan, već kao promidľbeni projekt HOC Bjelolasice kao turističkog odrediąta. I, na kraju, ako je zarada jednaka nuli i sve pokriveno - zbog velikog PR-a koji utrka nosi - HOC Bjelolasica moľe biti samo u dobiti. Ipak, kap u čaąi je prelila moj plan o "Bjelolasici 2002" - utrka je trebala uključiti Zrmanju, Velebit, Pag, Rab i zavrąiti na Bjelolasici. Bio je to preveliki jaz u interesima HOC-a i samog koncepta pustolovne utrke. Na kraju je, "Bjelolasica 2002" otkazana, a moj poslovni odnos s HOC-om se prekinuo.

Stvaranje novog branda - "terra incognita"
http www.adventurerace.hr images Day1 Senj DSC 0057"Bjelolasica 2002" trebala se odrľati krajem kolovoza, a bila je otkazana početkom lipnja. U nekoliko dana trebao sam odlučiti nastaviti li utrku pod nekim drugim imenom ili odustati od projekta. Jedino ąto me drľalo da utrku ipak organiziram bila je činjenica da su se timovi - njih 22 iz 12 zemalja - već prijavili za utrku i samodokazivanje. U tjedan dana kreirao sam novi brand, koncept, ime i web-stranicu koja je glavni način komuniciranja prema natjecateljima i javnosti. "Terra Incognita" - latinski naziv za nepoznate predjele u vrijeme Rimskog Carstva - svojim imenom imalo je u sebi baą to ąto pustolovna utrka jest - nepoznanica! Također, imenom nije bila ograničena na geografsko područje (kao "Bjelolasica" na Gorski kotar ili "Cro Challenge" na Hrvatsku) i bila je razumljiva na gotovo svakom svjetskom jeziku. Ono ąto se joą viąe činilo nemogućim jest naći sponzore u samo mjesec dana. Uz potporu Cedevite sport, MUP-a, lokalnih turističkih zajednica, nekolicine robno-usluľnih sponzora te kotizacija od timova i prijateljskoj ruci mnogih ljudi koji su volontirali na utrci, "Bjelolasica 2002", odnosno "Terra Incognita 2002" ipak je ugledala svjetlo dana. Iako se utrka pokrila samo financijski, ipak je zadrľan kontinuitet i stvorena tradicija. Inozemni natjecatelji brzo su prihvatili novi imidľ, dok su domaći natjecatelji "Terru" joą uvijek zvali "Bjelolasica", ąto je trajalo vrlo kratko.

Od raskola s Bjelolasicom, "Terra Incognita" doľivjela je do sada tri izdanja i ugostila natjecatelje iz čak 35 zemalja. Utrka postaje sve viąe međunarodna, a sve manje lokalna. Za usporedbu: prve godine (2000.) imali smo 19 timova - 18 iz Hrvatske. Ove godine na "Terri" se natjecalo čak 27 timova iz 20 zemalja, dok su samo tri tima bila iz Hrvatske. Činjenica da je projekt postao dio Svjetske ekspedicijske lige joą je viąe privukao zanimanje za ovu utrku. Također, utrka je čak zastupljenija u inozemnim negoli domaćim medijima ąto govori da projekt nije određen granicama Hrvatske. Velika je vjerojatnost da će "Terra Incognita" u skoroj budućnosti preseliti u neku drugu zemlju. No, natjecatelji će i dalje dolaziti jer prate brand bez obzira bila li to Hrvatska, Crna Gora ili Rumunjska. Ono ąto se dogodilo jest internacionalno globalno pleme natjecatelja koji slijede brand, ąto Terru Incognitu svrstava u projekt bez geografskog, kulturnog i vremenskog ograničenja.

20 NAJVA®NIJIH STVARI KOJE UVIJEK MORATE IMATI SA SOBOM U RUKSAKU I NA PAMETI
20. Vreca za smece - ekologija prije svega
19. Pribor osobne higijene - posao je prljav, probaj ostati cist koliko moľeą
18. Kapa za sunce + krema protiv sunca - izbjegni suncanicu - sunce udara i ljeti i zimi
17. Antidiarea pilule - proljev ti moľe postati najveci neprijatelj
16. Tablete za prociącavanje vode - bolje sprijeciti nego lijeciti
15. Voda - pij i kad nisi ľedan, uvijek u kombinaciji sa izotoničnim napitkom
14. Izotonični napitak - odrľavaj balans minerala u tijelu ukoliko ne ľelią dehidrirati
13. Pribor prve pomoci - i najbolji su zaľalili kad ga nisu imali
12. Vremenska prognoza - jedno pitanje moľe ti spasiti i ľivot
11. Mobiteli 098 i 091 - jedan je dostupan tamo gdje drugi nije i obrnuto
10. Noľ - upotrijebit ceą ga kad-tad
09. Baby puder - njega stopala - ipak, utrka se dobija na nogama
08. Celna lampa sa rezervnim baterijama - noc ti je neprijatelj
07. Polica bijelog ąpeka + ceąnjak - samo za hitne slucajeve - tehnologija joą nije izmislila efektniju "energetsku plocicu" od ove kombinacije
06. Mijenjaj carape svakih 8-10 sati - pamucne carape ni pod razno! Vuna ili coolmax
05. Vazelin - smanji trenje na stopalima i manja je mogucnost da ceą dobiti ľuljeve
04. "Duct tape" - ukoliko dobijeą ľuljeve, on ce ti biti najbolji prijatelj
03. "Space blanket" - najbolji prijatelj za hladne noci, saveznik protiv hipotermije
02. Kompas iIi karta - ipak se ľelią izvuci ľiv iz svega toga
01. Motivacija i volja - ako ne znaą cemu sve to, ostani doma i gledaj tenis na TV
00. Zdravlje prije svega


16 NAJTE®IH PREPREKA ZA POSTATI "PUSTOLOVNIM TRKAČEM" ILI TI "RAIDEROM" ("RAIDER" ILI "RACER" - OPCI NAZIV U SVIJETU ZA "PUSTOLOVNOG TRKACA")

16. Tehnike veslanja kajaka po rijeci i moru, raftinga, baratanje sa "vodenom" opremom
15. Tehnike penjanja i spuątanja po uľetu i baratanje alpinistickom opremom
14. Tehnike voľnje brdskog bicikla i popravljanje bicikla
13. Tehnike trcanja i hodanja
12. Znanje o cjelokupnoj opremi za sve uvjete
11. Znanje prve pomoci
10. Naci odgovarajucu prehranu - vrlo individualna stvar
09. Nauciti nositi se sa neispavanoącu
08. Nauciti baratati kompasom i kartom
07. Naci ljude za tim koji ti odgovaraju po karakteru i po ciljevima
06. Nauciti kontrolirati svoje emocije i karakter - tim je vaľniji od osobnih prioriteta
05. Postati timski igrac - "jak si koliko tvoj najslabiji, brz koliko najsporiji clan"
04. Biti iskren prema sebi i drugima u svim pogledima - ne ustrucavaj se priznati
03. Naci ogovor na pitanje zbog cega to sve radią i cemu sve to
01. Naci slobodno vrijeme i snage da poslije posla otrcią 10-15 kilometara
01. Naci sponzore - ipak sve to koąta


Jeste li znali?

  • Na "Eco Challenge" u Australiji 1997. clanica japanskog tima "East wind" slomila je nogu na trekking dionici, te su je njezini suborci nosili sljedecih 100 kilometara punih 3 dana i noci, stigavąi napokon do zadnje dionice -- 80 kilometara veslanja kajaka po moru. Iako su mislili da su uspjeli, poąto je japanska clanica mogla veslati sa slomljenom nogom, nakon 20 kilometara na moru zadesilaih je oluja - morali su odustati zbog morske bolesti svih clanova.



  • Britanski tim "Apex" izdrľao je najduľe bez spavanja - 111 sati. Dogodilo se to na utrci "Adrenalin Rush" 2000. Godine u ©kotskoj. Kapetan tima Rob Collins izjavio je da mu je trebalo sljedecih 3 tjedna da pocne ponovo normalan ľivot.



  • Halucinacije od nespavanja i umora su najuobicajnija stvar. Mnoge utrke na svojim "sajtovima" izdaju top 10 najboljih halucinacija sa utrke.



  • "Raid Gauloises" u Ekvadoru 1998. zapocelo je 72 tima. Niti jedan nije doąao na cilj u odredjenom roku od 12 dana. Samo dva tima uspjela su stici I to tek trinaesti dan. John Howard, kapetan pobjednickog tima I viąestruki pobjednik "Eca" i "Raida" je izjavio: "Znam da nas smatraju ludjacima, no ovaj put stvarno je bilo previąe!"



  • Najduľa utrka u povijesti bio je ovogodiąnji "Raid Gauloises". Dionica je iznosila ukupno 1008 kilometara - ukoliko niste napravili niti jednu navigacijsku pogreąku.



  • U dvanaest godina postojanja ovog sporta i do sada odrľanih preko 3000 utrka zabiljeľena su tri smrtna slucaja - Primal Quest 2004 (odronjavanje kamenja na planinarskoj dionici), Raid Gauloise Kirgikstan 2003 (davljenje na rafting dionici na jednom brzaku) i Argentina Challenge 2001 (srčani udar).