Pozvani smo na biciklijadu u Sutivancu (poli Barban) u nedjelju 6.2.2005. u 11.00, prijave na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., do petka. Staza je cca 30 km, zahtjevnija. Plan je da se ide na trčanje u subotu tako da nam je nedjelja slobodna... Staza i dodatne informacije na http://istra-bike.com/manifestacije.asp?id=35.  

The cardinal rule of the new runner is Be Patient. Your body needs time to adapt to this new activity you're asking of it. It may be uncomfortable at first, but you'll begin to see results fairly quickly. All the same, it's important to build gradually. Newcomers should follow these three rules:

  • Run more slowly than you think you should.
  • Don't run as far as you think you should.
  • Run more often than you think you should.

We know, we know: you're brimming with enthusiasm about your new running career. You're even surfing the Web looking for tips. You probably can't wait to start seeing the results, to start pushing your limits for maximum improvement in the minimum time. Be patient.

You've probably started running for the physical benefits, but you will quickly discover other, more metaphysical rewards. Yep, no kidding: Metaphysical. Health reasons may be why most start running, but it's the less tangible benefits that finally motivate us to persist, to become "runners." While running can be a social activity, it is more frequently an opportunity to spend a little time with yourself and your thoughts, a chance to develop an increased self-awareness. As you become more aware of the nuances and condition of your own body, you also discover things about your inner self. Many say they are at their most creative and lucid, even meditative, during their runs, as the worries of the day slip away. Confidence increases as you push your own limits, meeting goals and often surprising yourself by exceeding your own expectations. Running is a sport of discipline, sometimes of sacrifice, and always of self-reliance. You may surprise yourself with your capacity for all three. The personal rewards can be quite powerful.
To feel better -- physically, mentally, emotionally. Running is among the best aerobic exercises for physical conditioning of your heart and lungs. Studies have shown the health benefits to be enormous, reducing the likelihood of everything from the common cold to cancer. Your stamina will increase. You'll lose weight; most beginners lose nearly a pound a week. Just as important, running -- like many forms of exercise -- is a great cure for stress, emotional strain, even mild depression. You'll likely find yourself with fewer headaches and more energy, patience, humor and creativity. Studies have found that healthy adults who exercise regularly are generally happier than those who don't. And running, quite simply, is convenient. You don't need any elaborate gear. No special playing field or apparatus. No need to juggle the schedules of others. Just a pair of shoes and the inclination to get out the door.
ImageSlijedeći izlet/trekking je ponovo na Učki, kreće se u nedjelju 30.01.2005. u 9, okupljanje je na trgu.
Ruta je Poklon - Planik (na slici) - Korita i nazad.
©uki, dodaj komentar ako se to moľe spojiti s boardanjem po Planiku?




Baą kao i svaka ljudska djelatnost i planinarenje nosi svoje opasnosti. Opasnosti u planini mogli bismo razdijeliti na objektivne i subjektivne. Dok objektivne opasnosti NE ovise o ljudskom faktoru, subjektivne se događaju zbog krivih procjena, neispravne opreme, nedovoljne pripremljenosti ili nepaľnje, pa se mogu i spriječiti. Ne treba biti zaplaąen opasnostima, jer to nepotrebno oteľava normalan ľivot, ali treba biti svjestan svega ąto nam prijeti i učiniti potrebne mjere zaątite. Predosjećaą li opasnost, ne srljaj u nju! U planinu nikad ne idi sam, jer ti u slučaju nesreće nema tko pruľiti pomoć! Planinarenje je druątvena, a ne individualna aktivnost; samo je doľivljavanje individualno. Krajnji cilj svakog tvog izleta neka bude sretan povratak kući!

 

OBJEKTIVNE OPASNOSTI

  • Vremenske (ne)prilike čest su uzrok nevolja u planinama, bilo da se radi o kiąi, snjeľnoj mećavi, tuči, orkanskom vjetru ili magli. U slučaju nevremena treba se ąto prije se domoći najbliľeg zaklona i u njemu ostati dok nevrijeme ne posustane. Valja pritom znati da pred grmljavinskim nevremenom osamljeno drveće, uski grebeni, vrhovi, stijene i druga mjesta izloľena munjama nisu dobar zaklon. Međutim, domogavąi se konačno kakvog-takvog zaklona, ljudi se osjećaju spaąenima, a zaboravljaju da je bitno sačuvati tjelesnu toplinu i spriječiti pothlađivanje odnosno smrzavanje! Smrzavanje je, uz poskliznuća, najčeąći uzrok stradavanja u planinama, a zapravo je posljedica neznanja ili neopremljenosti, odnosno moľe se spriječiti. Toplina tijela najbolje se čuva kretanjem, a u mirovanju tako da tijelo pokrijemo astrofolijom ili novinskim papirom većeg formata ili većim brojem slojeva odjeće(toplinu čuva zrak između slojeva!).
  • Osim nepovoljnih atmosferilija, treba se čuvati i od sunca, a pogotovo od vrućine i prevelike količine UV-zraka. Zatiljak, glavu, ramena i oči zaątiti od sunca. Izbjegavaj uspone za najvećih podnevnih vrućina!
  • Kretanje preko sipara, po snijega, ledu, bljuzgi i blatu zahtijeva povećan oprez, jer je tlo nestabilno i veoma sklisko, pa se lako moľe dogoditi pad i poskliznuće niz padinu. Svaki korak mora biti promiąljen i stabilan!
  • Kamen ili lavina koja pada brzo postiľe veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu, koja lako moľe ubiti čovjeka ako joj se nađe na putu. U slučaju odrona iznad tebe treba reagirati strelovito; pogledati odakle dolazi kamen i naglo odskočiti u stranu. Hodajući treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilno kamenje, koje bi se moglo odroniti na nekoga ispod (uostalom, ni tebi nije svejedno hoćeą li se strmoglaviti niz padinu). Izbjegavaj krąljive stijene i prenagurane staze!
  • U proljetno doba godine javlja se opasnost od krpelja koja traje do sredine jeseni. Poslije svakog izleta se otuąiraj (korisno za ispiranje znoja i opuątanje miąića) i pritom pogledaj da slučajno nemaą slijepog putnika na tijelu. Imaą li, uhvati ga čistom, plamenom opaljenom pincetom ąto bliľe rilcu i povlačeći olabavi njegov prihvat, a zatim izvuci iz koľe tako da nijedan njegov dio ne ostane na tebi. Ako to ne ide, omami ga alkoholom na vati, pa pokuąaj ponovno. Za utjehu, većina ih nije zaraľena.
  • Strah od napada ľivotinja mnogo je veći no ąto bi trebao biti s obzirom na stvarnu opasnost. U kraąkim predjelima, gdje ima zmija, nije loąe malo viąe pripaziti gdje stajemo i za ąto se primamo, međutim nije poznat primjer u povijesti naąeg planinarstva da je netko umro od »ugriza« zmije. Neosnovano je velik i strah od medvjeda i vukova. Iako su zabiljeľeni bliski i vrlo dojmljivi susreti, nije poznat slučaj da su neizazvani napali ljude u planini. Pri susretu sa ľivotinjama treba nadvladati instinktivnu ľelju za trčanjem i mirno se udaljiti! Treba biti relativno glasan, tako da nas ľivotinje mogu rano uočiti i udaljiti se; sve zdrave ľivotinje su plaąljive i povlače se pred čovjekom, osim ako se osjete napadnute, a tek tada uzvraćaju napad. U planini je znatno veća opasnost od napada grabeľljivog homosapiensa, no osobna je sigurnost joą uvijek veća nego u gradu!

 

SUBJEKTIVNE OPASNOSTI

Subjektivne opasnosti nastaju zbog »ljudskog faktora«, krivih procjena i planova, nedovoljne pripremljenosti ili neispravnosti opreme. One se mogu predvidjeti i gotovo sasvim izbjeći. Prije polaska na izlet racionalno procijeni svoju psihofizičku spremnost i opremljenost. Ako si bolestan ili se ne osjećaą dobro, odustani od odlaska u planinu. Sve potencijalno opasne radnje (ukopčavanje karabinera, pravljenje čvorova i sl.) dobro uvjeľbaj na neopasnom mjestu. Radnje čini paľljivo i s provjerom.

Čest uzrok opasnosti, koji moľe biti preduhitren dobrim planom, je nepredviđeno zadrľavanje u planini nakon spuątanja mraka. Mrak je posebno neugodan u zimsko doba godine kada su dani kraći i hladniji. Uvijek treba paziti da se do naseljenih mjesta ili prenoćiąta stigne za dana!

Razmjerno često se u planini dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se moľe spriječiti dobrim vođenjem grupe, poznavanjem puta ili znalačkim koriątenjem orijentacije. Hodajući planinom stalno treba na karti pratiti gdje se otprilike nalazimo.

 

STRAH I PANIKA

Strah je normalna pojava pri susretu s opasnostima u teąkim situacijama. U stanju straha čovjek se teąko moľe kontrolirati, a nepromiąljenim akcijama moľe sebe i druge dovesti u joą veću opasnost ili prouzročiti nesreću. Panika je grupni oblik straha, u kojoj članovi grupe međusobno pojačavaju strah. Strah i paniku sprečava prethodna psiholoąka priprema (razmiąljanje »©to bih učinio da se neąto dogodi?«), samodisciplina, racionalno procjenjivanje sloľenosti situacije, poznavanje vlastitih i tuđih sposobnosti i vjera u njih. Hrabrost nije odsutnost straha, već uspjeąno nadvladavanje straha.

Ako su vremenske prilike već na polasku nepovoljne, najbolje je odmah odustati od cilja! Vrlo je nerazborito po nevremenu forsirati hodanje po principu »Ionako smo već mokri!«, a tu teąku greąku čine i neki vodiči tjerajući grupu do cilja »za koji je platila«. Takvoga se vodiča također mora sluąati i slijediti, ali ga treba smireno, ne spominjući njegovu bliľnju i daljnju rodbinu, uvjeriti da je skupina odlučna odustati od cilja i zaątititi se od opasnosti.