Zemljovid ili geografska karta je grafički prikaz određenog terena. Svaka karta ima na sebi naznačeno mjerilo koje sluľi za očitavanje zračne udaljenosti i olakąava praćenje vlastitog kretanja na karti. Najčeąće se koriste planinarski zemljovidi mjerila M=1:50000, M=1:25000 i sl. Mjerilo M=1:50000 znači da jedan centimetar na karti obuhvaća 50000 centimetara tj. 500 metara na terenu. Druga vaľna dimenzionalna značajka zemljovida jesu izohipse. To su crte koje povezuju točke iste nadmorske visine (u planini ih ne moľeą primijetiti, već samo na karti). Tamo gdje su izohipse zgusnute, padina je strmija, a tamo gdje su razmaknute, blaľa. Grebenske karte sluľe za opću predodľbu pruľanja istaknutih grebena i razmjeątaja objekata. One nisu toliko dobre za orijentaciju, upravo stoga ąto nemaju ucrtane izohipse. Nekad ćeą moľda čuti da se netko hvali kako ima specijalku. To ne znači da je djevojka dotičnoga pripadnica specijalne policije, već da ima preciznu kartu malog mjerila.
Postoji viąe načina za određivanje strana svijeta na terenu, među kojima je svakako najbolja i najpreporučljivija orijentacija pomoću kompasa. Označena magnetska igla kompasa uvijek pokazuje smjer sjevera (ili bi barem trebala). Orijentacija prema suncu moguća je samo ako ima sunca, a bazira se na banalnoj činjenici da je sunce ujutro na istoku, u podne na jugu i uvečer na zapadu. U orijentaciji s pomoću ručnog sata i sunca smjer sjever-jug određuje se tako da nađemo simetralu kuta između linije 12-6h i male kazaljke usmjerene prema suncu. Paľnja; u ljetnom računanju vremena Sunce je na jugu kada sat pokazuje 13 sati! U noćnoj orijentaciji cilj je pronaći zvijezdu Sjevernjaču, najlakąe pomoću Velikog i Malog Medvjeda, ali moľe i na druge načine. Orijentacija pomoću godova na panjevima, mravinjaka i mahovina nije pouzdana.
Azimut je kut koji smjer promatranog objekta zatvara sa smjerom sjevera. Mjeri od sjevera u smjeru kretanja kazaljke na satu. Primjerice, azimut zapada je 270o, jugoistoka 135o itd. Azimut se najlakąe određuje pomoću kompasa, koji također imaju podjelu od 360o. Ponekad smo prisiljeni kretati se po azimutu (kada treba najkraćim putem stići do određenog cilja). Mjerenje azimuta moľe koristiti i za određivanje mjesta gdje se nalazimo. Odredimo li azimut barem triju istaknutih objekata u okolici, moľemo i na karti odrediti tri pravca, u čijem se sjeciątu mi nalazimo.
Korisne stvarčice za kretanje planinom su pedometar i kurvimetar. Pedometar mjeri prijeđeni put brojanjem tvojih koraka, a kurvimetrom (nije to ąto mislią) moľemo mjeriti duljine zakrivljenih puteva na karti.
SNALA®ENJE U NEVOLJI
Vaľnost orijentacije shvatit ćeą kad se prvi puta izgubią u planini. Osjetit ćeą vjerojatno strah, ali nemoj paničariti! Usredotoči se na stanje (čitaj: sra...) u kojem se nalazią. Pokuąaj se sjetiti gdje si zadnji put vidio markaciju (kao kod traľenja naočala), ąto prije se do tog mjesta vrati i paľljivije potraľi nastavak puta. Improvizacija moľe koristiti ako i samo ako se odlično razumijemo u orijentaciju, a i onda ju je bolje izbjegavati. Poteąkoće rjeąavaj postupno, kako nailaze; najprije dođi do bliľih ciljeva, a tamo razmiąljaj o pronalaľenju sljedećih. Ako se bliľi spuątanje mraka ili nevrijeme kreni prema najbliľem naseljenom mjestu, makar to nije u planu.
Ako je s tobom vodič ili netko kome je vodič povjerio da vodi grupu, onda ne zanovijetaj, sluąaj ga i idi za njim, čak i ako znaą da nema pravo! Moľeą ga upozoriti mislią li da je krivo procijenio lokaciju ili strane svijeta, ali ga nemoj upozoravati na ono ąto mislią o njemu, o njegovim »sposobnostima« i slično. Sjeti se one: »©utnja je zlato!« (u planinarskim krugovima kruľi i slična: »©uti i hodaj!«). Konstruktivno sudjeluj u rjeąavanju problema. Ove odrednice ponaąanja vrijede za svaku frku u planini.