OBJEKTIVNE OPASNOSTI
- Vremenske (ne)prilike čest su uzrok nevolja u planinama, bilo da se radi o kiąi, snjeľnoj mećavi, tuči, orkanskom vjetru ili magli. U slučaju nevremena treba se ąto prije se domoći najbliľeg zaklona i u njemu ostati dok nevrijeme ne posustane. Valja pritom znati da pred grmljavinskim nevremenom osamljeno drveće, uski grebeni, vrhovi, stijene i druga mjesta izloľena munjama nisu dobar zaklon. Međutim, domogavąi se konačno kakvog-takvog zaklona, ljudi se osjećaju spaąenima, a zaboravljaju da je bitno sačuvati tjelesnu toplinu i spriječiti pothlađivanje odnosno smrzavanje! Smrzavanje je, uz poskliznuća, najčeąći uzrok stradavanja u planinama, a zapravo je posljedica neznanja ili neopremljenosti, odnosno moľe se spriječiti. Toplina tijela najbolje se čuva kretanjem, a u mirovanju tako da tijelo pokrijemo astrofolijom ili novinskim papirom većeg formata ili većim brojem slojeva odjeće(toplinu čuva zrak između slojeva!).
- Osim nepovoljnih atmosferilija, treba se čuvati i od sunca, a pogotovo od vrućine i prevelike količine UV-zraka. Zatiljak, glavu, ramena i oči zaątiti od sunca. Izbjegavaj uspone za najvećih podnevnih vrućina!
- Kretanje preko sipara, po snijega, ledu, bljuzgi i blatu zahtijeva povećan oprez, jer je tlo nestabilno i veoma sklisko, pa se lako moľe dogoditi pad i poskliznuće niz padinu. Svaki korak mora biti promiąljen i stabilan!
- Kamen ili lavina koja pada brzo postiľe veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu, koja lako moľe ubiti čovjeka ako joj se nađe na putu. U slučaju odrona iznad tebe treba reagirati strelovito; pogledati odakle dolazi kamen i naglo odskočiti u stranu. Hodajući treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilno kamenje, koje bi se moglo odroniti na nekoga ispod (uostalom, ni tebi nije svejedno hoćeą li se strmoglaviti niz padinu). Izbjegavaj krąljive stijene i prenagurane staze!
- U proljetno doba godine javlja se opasnost od krpelja koja traje do sredine jeseni. Poslije svakog izleta se otuąiraj (korisno za ispiranje znoja i opuątanje miąića) i pritom pogledaj da slučajno nemaą slijepog putnika na tijelu. Imaą li, uhvati ga čistom, plamenom opaljenom pincetom ąto bliľe rilcu i povlačeći olabavi njegov prihvat, a zatim izvuci iz koľe tako da nijedan njegov dio ne ostane na tebi. Ako to ne ide, omami ga alkoholom na vati, pa pokuąaj ponovno. Za utjehu, većina ih nije zaraľena.
- Strah od napada ľivotinja mnogo je veći no ąto bi trebao biti s obzirom na stvarnu opasnost. U kraąkim predjelima, gdje ima zmija, nije loąe malo viąe pripaziti gdje stajemo i za ąto se primamo, međutim nije poznat primjer u povijesti naąeg planinarstva da je netko umro od »ugriza« zmije. Neosnovano je velik i strah od medvjeda i vukova. Iako su zabiljeľeni bliski i vrlo dojmljivi susreti, nije poznat slučaj da su neizazvani napali ljude u planini. Pri susretu sa ľivotinjama treba nadvladati instinktivnu ľelju za trčanjem i mirno se udaljiti! Treba biti relativno glasan, tako da nas ľivotinje mogu rano uočiti i udaljiti se; sve zdrave ľivotinje su plaąljive i povlače se pred čovjekom, osim ako se osjete napadnute, a tek tada uzvraćaju napad. U planini je znatno veća opasnost od napada grabeľljivog homosapiensa, no osobna je sigurnost joą uvijek veća nego u gradu!
SUBJEKTIVNE OPASNOSTI
Subjektivne opasnosti nastaju zbog »ljudskog faktora«, krivih procjena i planova, nedovoljne pripremljenosti ili neispravnosti opreme. One se mogu predvidjeti i gotovo sasvim izbjeći. Prije polaska na izlet racionalno procijeni svoju psihofizičku spremnost i opremljenost. Ako si bolestan ili se ne osjećaą dobro, odustani od odlaska u planinu. Sve potencijalno opasne radnje (ukopčavanje karabinera, pravljenje čvorova i sl.) dobro uvjeľbaj na neopasnom mjestu. Radnje čini paľljivo i s provjerom.
Čest uzrok opasnosti, koji moľe biti preduhitren dobrim planom, je nepredviđeno zadrľavanje u planini nakon spuątanja mraka. Mrak je posebno neugodan u zimsko doba godine kada su dani kraći i hladniji. Uvijek treba paziti da se do naseljenih mjesta ili prenoćiąta stigne za dana!
Razmjerno često se u planini dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se moľe spriječiti dobrim vođenjem grupe, poznavanjem puta ili znalačkim koriątenjem orijentacije. Hodajući planinom stalno treba na karti pratiti gdje se otprilike nalazimo.
STRAH I PANIKA
Strah je normalna pojava pri susretu s opasnostima u teąkim situacijama. U stanju straha čovjek se teąko moľe kontrolirati, a nepromiąljenim akcijama moľe sebe i druge dovesti u joą veću opasnost ili prouzročiti nesreću. Panika je grupni oblik straha, u kojoj članovi grupe međusobno pojačavaju strah. Strah i paniku sprečava prethodna psiholoąka priprema (razmiąljanje »©to bih učinio da se neąto dogodi?«), samodisciplina, racionalno procjenjivanje sloľenosti situacije, poznavanje vlastitih i tuđih sposobnosti i vjera u njih. Hrabrost nije odsutnost straha, već uspjeąno nadvladavanje straha.
Ako su vremenske prilike već na polasku nepovoljne, najbolje je odmah odustati od cilja! Vrlo je nerazborito po nevremenu forsirati hodanje po principu »Ionako smo već mokri!«, a tu teąku greąku čine i neki vodiči tjerajući grupu do cilja »za koji je platila«. Takvoga se vodiča također mora sluąati i slijediti, ali ga treba smireno, ne spominjući njegovu bliľnju i daljnju rodbinu, uvjeriti da je skupina odlučna odustati od cilja i zaątititi se od opasnosti.