U planini se treba kretati isključivo planinarskim stazama jer one sluľe da se njima sigurno i sa ąto manje teąkoća dođe do određenog cilja i nazad. Planinarske puteve razvrstavamo u tri kategorije; 1. lagani (slo.lahka pot) je onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje teąki (slo. zahtevna pot)-na teľim mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teąki put (slo. zelo zahtevna pot)-onaj na kojemu je upotreba ruku neophodna. One staze, koje za lakąe i sigurnije kretanje imaju na kritičnim mjestima ugrađene metalne sajle i klinove, zovemo joą i osiguranim stazama. Na takve puteve treba ići samo ako smo psihofizički sposobni za kretanje po njima, a i onda treba svaki korak činiti paľljivo i promiąljeno. Stani i propusti one iz suprotnog smjera, ako su na kritičnijem mjestu.

MARKACIJE I PUTOKAZI

Crveno-bijele oznake zvane markacije (marke, Knafeljčeve markacije) na stablima, stijenama, zidovima, ogradama i kolcima uz planinarsku stazu jamče da ona nekuda vodi (ne jamči da vodi baą onamo kamo ľelią stići-to jamče putokazi, ali samo ako su ispravno okrenuti). Plavo-bijele markacije označavaju pristupe speleoloąkim objektima. Na većim plohama markacije imaju oblik kruga, a na tankim stablima tri usporedne crte. Kriľanja puteva označavaju se znakom X ispod markacije, pedesetak metara prije samog raskriľja, a strelicama i savinutim crtama označavaju se skretanja. Oznake se u pravilu postavljaju tako da se stojeći kod jedne moľe vidjeti sljedeća. Markiranje planinarskih staza je odgovoran posao (za razliku od markiranja iz ąkole).

Na raskriľjima i skretanjima osvrni se za sobom i zapamti kojom si stazom doąao za slučaj da se moraą vratiti istim putem, a ujedno provjeri jesu li oni iza tebe vidjeli kojim putem treba krenuti dalje. Dakako, na takvim mjestima moraą joą viąe paziti da i sam odabereą pravi put za nastavak kretanja. Ako počeci staza iza kriľanja nisu jasno označeni, treba pogledati zemljovid i po potrebi poslati »izviđače« svakim putem po dvije-tri minute da izvide početke staza. Ne odvajaj se od skupine!

Kada si u skupini u kojoj nije vodič, posebno obrati paľnju da tvoja grupa ide pravim putem. Moglo bi se dogoditi da nitko ne zna kako ste dospjeli tamo kamo ste dospjeli (a dospjeli ste nekamo kamo niste namjeravali), jer je svatko mislio da ostali znaju put. U slučaju da izgubią markaciju, upozori na to ostale i svi zajedno potraľite posljednju viđenu oznaku. Tada će ti koristiti zemljovid i poznavanje osnova orijentacije.