Pitaju me mnogi ljudi kako je bilo na UTMB-u, a u nemogucnosti da se svima
posvetim, napisat cu izvjestaj, koji sigurno nece biti dug kao ova epska
utrka, jer neke slike ostaju samo u nama i nemoguce ih je prenijeti na "papir".

Buduci nisam bio nesto posebno fizicki spreman za takav zalogaj, psihicki
sam se pripremio na jaku dugu utrku, mozda i na utrcavanje u cilj sa zvukom
sirene. To se na kraju balade skoro i pokazalo tocnim. Za 100 milja Istre
sam bio prilicno spremniji. Od 100 km Velebita krajem lipnja nisam pretrcao
vise od 20 km u komadu.

Na utrku sam putovao s odlicnim ljudima i sportasima - Goranom Lesjakom,
Goranom Vukelicem i Markom Oreskovicem. Imali smo apartman blizu svega,
koji je imao samo jednu manu, a to su stepenice koje povezuju dvije etaze.
A te su stepenice bile veliki zalogaj nakon trke.

U Chmonix smo dosli u utorak, isli po trgovinama, na sajam, na "nas" stand,
na kojem su bili Senad, Alen Paliska i legendarni Bandi, jeli, spavali,
pekli i jeli palacinke i bilo nam je super.

Za one koji neznaju, utrka je duzine 168 km, ima preko 9 600 metara uspona, i
ide kroz tri drzave (Francuska, Italija i Svicarska).

Start u petak u 16.30 bio je jako impresivan. Oko 2300 trkaca na startu, a jedan
zajednicki cilj - zavrsiti utrku. Ljudi na prepunim balkonima i u spaliru do
izlaska iz Chamonixa.

Nakon starta slijedilo je nekih 8 km ravnog terena koji smo pretrcali, a
onda pocinje poslastica ove utrke, a to su usponi.

Usponi su takvi da ih nema na domacim trkama. Najduzi je imao 10 km
uspona, bez pauze. Nema ravnine, samo upri od 800 do 2500 m visine.

Ako sam se vec pripremio da cu utrku zavrsiti negdje u vremenu limita, a
to je oko 46 sati, nisam ocekivao kako cu se boriti s medju limitima.

Od subote u 11h do nedjelje do zavrsetka utrke (14.17h) samo sam se borio
s limitima. To je znacilo penjanje za nekih +800-1000m visine, i spust
u dolinu. Svaki spust ima 5-6 km i svaki je uzeo vise od sat vremena.

Barem dva puta siguran kako ispadam, jer ne stizem na limit. Najblize sam
bio 7 minuta do ispadanja iz trke.

U nedjelju prije zadnjeg uspona bio sam apsolutno zadnji, iza mene
samo "metla". Medjutim skupio sam neke zalihe snage i mozda prvi put od starta
preticao na usponima, a nakon toga opet trcanje kao oparen do kontrolne
tocke s limitom i zavrsni spust u Chamonix.

Jako mi je drago da sam zavrsio utrku, na koju se ne vracam tako skoro.

Nekoliko uputa za mozebitne putnike sljedecih godina:

- spremi se na beskonacne i strme uzbrdice
- organizator sprema bogate okrijepe, ja sam od svoje hrane koristio samo
gelove. Vode osim na okrijepama ima i na stazi
- ne sparaj na opremi. rukavice, nepromocive jakne, marame, sve
sam iskoristio, a vrijeme je bilo idealno. Za svako presvlacenje je dobro
imati suhu robu
- ne zadrzavaj se na okrijepama osim za obnavljanje zaliha, jer satori su
grijani, a noci hladne
- apartman je dobro rezervirati odmah nakon uplate startnine, jer se u Chamonixu
moze nesto naci po povoljnim cijenama
- apartman bez stepenica
- kolutura za spustanje opreme zadnji dan :)
- nema predaje