Uglavnom, da nas nije morao čekati Mauricio bi definitivno zavrąio
utrku i to u prvih 15-tak tako da ideja idemo svi skupa baą i nije bila
neka, ali znamo za drugi put. Loki je bio odličan 7 na planinarskoj
ruti, Čubrić ju je zavrąio, a mi smo doąli negdje pred predzadnju
kontrolnu točku, profulali planinu i odustali. Seni je lipsao na prvom
usponu (kao i uvijek među prvima punih 500-700 m) za Risnjak, tako da
smo ga do Planine čekali masu puta (ľeludac, prehlada i tifus, ali
ranjenike se mora spasiti). Tu smo se Mauricio i ja odvojili, brzo
stigli do Hahlića gdje nas je domarov prijatelj hvalio "bravo, dobri
ste od Luga doć simo" dok nas je domar prao, "ča su dobri, 25 njih je
doąlo prije, joą imaju lazno za ručat", gdje smo pojeli sendviče i
krenuli napred po "kratici". Tu nas stiľe i Seni koji se u međuvremenu
oporavio, na kratici gubimo barem pola sata a mene počinje lovit
koljeno na strmom spustu, dok Mauricio kao jelen odlazi napred i čeka
nas svako toliko. Ovaj put smo pogodili odvojak za cestu (nismo zavrąili
na aerodromu) i digli se na cestu za platak, te skrenuli lijevo na brdo
koje je trebalo biti Veliki Plią. Mauricio se popeo na vrh i skuľio da
je na 900, Veli Plią na 1200 i da smo na susjednom brdu, a između nas
krasna udolina. Ja odustajem, dajem Senadu GPS da idu njih dvojica
naprijed, ali i Seni odustaje samnom, Mauriciju se isto neda naprijed
samom tako da ultra ekipa Trickera zavrąava svoj put negdje na 40km...
I da smo krenuli dalje nebi ulovili vremenski limit tako da je to bila
čak i mudra odluka. Dali na ultru na Velebit ili ne pitanje je sad(za
mene i Senada)? Definitivno trebam skinut kila (mislim da je jedino
Zimermann tu negdje) barem na 85 jer me koljena ubijaju. Nisam vjerovao
da ću se tako radovat usponima, a mrzit ravnice i spuątanja :)...
Sljedeći vikend je ofroad utrka biciklama u Gračiąću, dosta nas ide
tako da se pridruľite. Od tri Labinjana jedan je fini, tata i sin su
odustali (Moreno je kriv), za puleľane ne znan kako su pasali...