Pol ekipe trickera je išlo na polumaraton zanimljivog naziva HOMO si teć,  a Sanela, pravi muškarci Goša i Ivica, te Dora kao logistika u Rovinj. Homo si teć .

Najdraža Rijekoo 
 
Solidna brojka ekipice iz kluba (2 auta) odlučila je pohoditi ovogodišnji 13i homo si teć u sklopu kojeg je održan 8. riječki polumaraton. Nas je naravno zanimala utrka od 21km. "Utrka za građane" od 3125m nije bila natjecateljskog karaktera, a za one koji se nisu usudili na 21km, tu je bila 3x7km štafetna utrka. Na startu smo sreli brojna poznata lica sa zimske lige, iz trkačkog miljea sa "prave" i "krive" strane učke, a bome, bilo je i afrikanaca, rusa, mađara, srba itd. Bilo je i muchmnogo trekera, svoj debi na asfaltu su imale sestre Kastelc, tu su još bile i Hanze, Goran Čertanc, "adnatura" Elvir, sljemenaši i mnogi drugi. No vratimo se na početak priče. Okupili smo se na trgu u 6i pol ujutro rano jutro pola šest svakog dana putuje moja Milena.. ups, malo sam se zanio. Uglavnom, svi su se natjecali ko će smislit što bolji alibi u slučaju rezultata lošijeg od renomea, ili ne daj Bože debakla. Senad da mu je sada sezona i da ga noge bole od stajanja na poslu, kad smo već kod toga, jedna mala digresija u obliku vica koje sam nakon trke čuo: dođe starija gospođa u pun autobus i zamoli mlade da joj ustupe jedno mjesto za sjedenje. Na to će jedan: gospođo a jeste li se vi dizali u autobusu starijima kad ste bili mladi? Ona odgovara: jesam! A na to će mladi gospodin: e vidite zato vas sad bole noge. Uglavnom svi su se na nešto žalili. Na deltu smo stigli dosta rano, išli po brojeve, pa kave, pa "mala" i "velika pražnjenja" (ups) u kafićima na korzu, presvlačenje, zagrijavanje. Robert Ferlin na bini "podiže" atmosferu, reče da sudjeluje skoro 400 osoba u polumaratonu, ali ne vjerujem mu baš, bio bi to hrvatski polumaratonski rekord u brojnosti. Vjerojatno je zbrojio i štafete. En Face praše rock (Miro majstore), i označen je start. Krenuo sam nešto brže od 5min/km jer sam računao da treba ravnice i nizbrdice iskoristiti, a na uzbrdicama što bude s obzirom na mojih prevelikih (alibi igrač) 80kg u cilju željenog vremena ispod 1h:45min. U biti nisam imao pojma do negdje četvrtog km kojom se brzinom krećem jer nisam vidio oznake. I tako korak po korak ravno, pa za gore, pa za dole, pa ravno pa opet isto i skrenula kolona sa glavne ceste za preluk. Nizbrdica mi se učinila strrrašno duga i uplašila me pomisao na to da će sve to trebati "ispenjati". Tu se mimoilaze dvije kolone, ona koja je okrenula i ona koja će okrenuti. Najzabavniji dio utrke. Maše mi moja facebook prijateljica Nikolina, ali mi je svijest već je dobrano "sublimirala" te je primjećujem sa zakašnjenjem. Raspićujem se za dole. Kod kampa okret. I relativno lako savladavam višekilometarsku uzbrdicu. Izgleda da ipak nagib nije tako strašan kako se činio u suprotnom smjeru. Dok se penjem po najtežem dijelu staze mimoilazim se sa mojim facebook prijateljem Filipom, kojem je ovo bio prvi polumaraton, i kojeg je nakon probavnih problema u prvom dijelu staze odradio fantastično u drugom dijelu za sveukupno vrijeme od 1h:46min. Skoro je i mene počistio, ali ja sam ipak imao odličnog zekota u vidu Senke koja me vukla u drugom djelu sve do cilja (osvojila je brončanu medalju u kategoriji, svaka čast! op.a.). I tako korak po korak, ja sve zapuhaniji i zgrbljeniji doteglim se na trg bana Jelačića i onda korzom u cilj za vrijeme 1:44:30 (po mojoj štoperici). Nakon prolaska "kroz balon" nirvana, endorfini, dopamini, jednom rječju fantstičan osjećaj. Osobni rekord, deveti polumaraton po redu odradio. Mali odmor, druženje, dojmovi, odmor, papanje, potpisali smo peticiju za ukidanje školarina na fakultetima i tu je negdje priči kraj. Do sljedećeg puta. Par riječi o organizaciji. Dobro: atmosfera i bendovi odlični, prava fešta trčanja. Loše: uz stazu nije bilo ničeg osim vode, rezultati su obješeni na kombiju samo djelomično. Ostalo standardno dobro. Od rezultata sam zapamtio: Rade 1:39:07, Srđan 1:34 i nešto, Senka 1:43, Vlado 1:24. To sve neslužbeno. U autu za natrag smo se složili da bi sljedeći pothvat mogao biti Risnjak trek. Do onda get movin' - start livin' !