Kad sam se nakon 4 sata sna probudio u nedjeljno jutro pomalo sam bio skeptičan u uspješnost predstojećeg dana! Ali kako nisam bio previše ambiciozan nije bilo ni prevelikog pritiska ni nekog imperativa, tako da sam prilično opušteno( više uspavano nego nervozno) krenuo na utrku ! Ipak, nadao sam se da ću  barem za malo oboriti osobni rekord pošto sam u  dobroj formi a i prilično brži nego lani !

I tako krenusmo Ranko i ja svatko sa svojim željama i mislima praćeni tmurnim nebom koje je obećavalo kišu! U Rijeci se okupio popriličan broj natjecatelja ( oko 400) u raznim kategorijama, što je za hrvatske prilike popriličan broj! Kiša nije padala, vrijeme idealno za trčanje i baš po mom ukusu , debela naoblaka i pomalo prohladno!

Pokupili smo startne brojeve ,malo se zagrijavali, sreli Graha i trka je počela! Grah i ja krenuli smo zajedno u istom ritmu, a Ranko iza nas u svom! Prvi smo kilometar prošli dosta brzo oko 3:40 po km, onda smo se malo primirili da bi nakon 2 i pol kilometra počeo uspon od nekih dva kilometra gdje nam je brzina pala na nekih 4:15 po kilometru! Peti kilometar prošli smo za nešto manje od 20 min(tu smo negdje maznuli Vozilu he he )! Cijelo vrijeme sam na nekih stotinjak metara ispred sebe promatrao Barbaru Belušić koja mi je uvijek dobar orijentir koliko sam brz! Na svim trkama ( točnije dvije he ,he ) na kojima sam uspio završiti ispred nje bio sam ispred od početka do kraja jer kada bi me ona prešla nikad je ne bi uspijevao uhvatiti !Ovaj je put bilo obrnuto!

Nakon petog kilometra skužio sam se sa Stjepanom Čosićem starim poznanikom sa zimske lige i lanjske Čazme! Znao sam da ove godine ima negdje oko 1:23 na polumaratonu te da je puno napredovao pa smo sva trojica zajedno počeli pojačavati tempo te smo negdje do  9- tog kilometra uhvatili Barbaru koja je trčala skupa sa Kerekovićem! Kad sam počeo pričati sa Barbarom  osjetio sam da to radim vrlo lagano i tada sam znao da će to biti uspješna utrka! Kako ne mogu odoljeti nizbrdicama tu ubrzavam te se lagano izdvajam do okretišta i kasnije na usponu kojeg prolazim poprilično lako! Do 16km prelazim nekolicinu natjecatelja ali i mene stiže jedan, najprije sam mislio da trči štafetu ali sam onda shvatio da je i on na 21! Tu smo se ganjali brzinom ispod 3.30 po km da bi ja malo otišao naprijed! Zatim slijedi ravni finiš od nekih 2500m i tu me uz svu moju brzinu stigao Čosić i ubrzao tako da ga nisam mogao pratiti! U zadnjih 500 metara prelazi me i prije spomenuti natjecatalj s kojim sam se ganjao na nizbrdici(kasnije sam shvatio da je to Pongračić ,čovjek ima blog Go-Run gdje piše o trčanju, uporan je i pikira na neke slične rezultate kao i ja)! Da je možda umjesto njega bio Grah, Fredi ili Čočo dušu bi ispustio da me ne pređu ali ovako jednostavno bio sam već prezadovoljan postignutim tako da mi je izgledalo apsurdnim ubiti se do kraja! Ulaskom u cilj štopericu sam zaustavio na 1:21:51 a službeni je rezultat izgleda bruto vrijeme 1:21:55! Rekord spušten za 3 minute!!

Zbog toga vjerojatno Ranko pizdi jer je htio i išao ispod 1:40 ali službeno bruto vrijeme mu je 1:40:03!!!Ipak rekord je oboren!

Posebne čestitke Ivani na odličnom rezultatu i rekordu 1:41:49 te naravno Stanetu 1:16:46 i Grahu 1:23:10 koji je oborio osobni rekord usprkos teškom treningu dan ranije ! Naravno čestitke i svim ostalima na dobrim rezultatima pošto sam dok sam čekao Ranka sreo stvarno gomilu poznatih faca sa trkačke i treking -adventure scene!

I koristim priliku da čestitam Barbari Belušić koja je prije par dana postala prvakinja Hrvatske na 10 000 metara što nisam znao dok smo bili na utrci!

I šta reći na kraju, nego ono čemu sam se nadao a upotpunosti nisam uspio u Rimu, vratilo mi se u Rijeci sa više nego iznenađujućim rezultatom !!