tokom vikenda smo mirjana, mauricio i ja bili u italiji, u auronzu di cadore (pored cortine, belluno) na utrci lavaredo ultra trail (lut). napokon smo docekali nesto za sto smo se prijavili jos pocetkom godine.

utrka duzine 90 km, uspona oko 5 000 m, start u subotu u 0:00 h, vremenski limit 24 sata. prijavljenih oko 500 ljudi, vise nisu primali. nema jos rezultata da bi provjerio koliko je ljudi startalo. navodno je odustalo oko 200 ljudi. mi nismo.

u auronzo smo dosli u petak, smjestili se u kampu, pokusali malo odspavati i isli po startne brojeve. odmah su nam provjerili obaveznu opremu. u startni prostor smo dosli 5 sati prije pocetka. stalno se nesto dogadjalo, podjela brojeva, vecera, sastanak prije utrke. stazu su morali mijenjati par dana prije trke jer je lavina unistila jedan dio.

na startu raspon godista on 20+ do 50+, mozda i malo vise. jako puno entuzijasta ima u italiji za takve utrke. utrka je pocela trcanjem kroz auronzo, pa nesto asfalta i onda je uslijedio uspon na ~2500 m. po noci je bilo iznenadjujuce toplo, cak i na visini preko 2000 m. utrka je jako lijepa, ali ipak je to bilo malo previse za moj stupanj pripremljenosti. zavrsio sam samo iz inata, a vukao sam se vise od pola trke.

mirjana je isla oko 18 sati, mauricio oko 16, ja 20h20min.

organizacija izvrsna, pogotovo kako je staza bila oznacena. okrijepe su bile 4, dovoljno svega, vode skoro po cijeloj stazi. vrijeme odlicno, nije bilo pretoplo, a da je utrka bila vikend prije, mozda je i ne bi bilo zbog slabog vremena.

slike: http://picasaweb.google.com/ivanloncar07/LUT2010266#

isti vikend su nasi dragi prijatelji iz Ad Nature, Darija Bostjancic i Elvir Sulic bili na utrci Cro-Magnon. Ocekujemo i njihov izvjestaj :).

Uglavnom debakl, Goša i ja startali predzadnji, trčanje i nije bilo loše, našli sve kontrole, došli na tranziciju skupa sa budućim pobjednicima, koji su krenuli prije nas tako da dobro. E bicikla, tu počinju noćne more i traume, bicikla je trajala od cca 10 sati do nekih 17, i to na području od možda 10 km dužnih. KT5, tražilo je sa nama nekih 8-9 ekipa, osnovni problem je bio u lošoj karti, barem na tom djelu. Puteva i njiva bilo je mali miljun, uglavnom, kad smo se odlučili spustiti na KT5 sa gornje strane, našli smo je odmah, nakon nekih 2 i pol sata.

Seni i Vanja na trčanju prvi, dok smo mi, skupa sa klemenom, Juršićima tražili kt5 on je bio na putu prema kt8, i tamo ostao, dugo, dugo, tako da su ga juršići uspjeli preteć. Slijedi KT6, na pravu njivu dolazimo, nekih 20 min nakon KT5, ali sa donje strane. Kontrola se nalazila na grmu, sa gornje strane i jednostavno je nismo vidjeli. Obilazimo susjednih 25 njiva, dok mi Seni mobitelom objasni da se vratim di sam bio i tu gubimo jos 2 sata. E, famozna KT7, ta je pak bila najgora, bili smo na 10 metara do kontrole, 2 puta i tu nas lovi limit za KT8 u 4 popodne, te idemo na tranziciju, gdje srećemo Senija i Vanju koji su bušili toliko puta da je Vanja potrošio ljepilo, tako da je seni trčao zadnjih 3 km bicikle ili više. Zatim kajakom veslanje 10 km do Medulina i tu odustajemo, oko 8 i pol uvečer stigli smo na cilj a na cilju još ni jednog iz ultre. Seni odustaje oko 23, ne mogavši naći zadnju kontrolu. Pobijedili pustolovci, zasluženo.

Uglavnom porazno za Trickere.

Organizacija odlična, osim loše karte u onom biciklističkom djelu, kontrole su se nalazile tamo gdje i jesu na karti ali karta je bila zastarila, tako da je bilo gotovo nemoguće se orijentirati po njoj. I za moj ukus kad je tako vruće, stavit više vode i otoka ko lani, da olakša malo život i digne dinamiku. Druge godine Modri vojnu kartu i ucrtavat puteve sa google eartha i terena.

Sve ostalo za 10, super pizza, bilo i margerite za Senija, atmosfera, mjesto, voloneteri, okrepa, ekipa... Za kraj jedna lijepa pjesma :)

P6050015

u subotu smo se u pola sest, u milenino vrijeme na risnjak uputili vedrana, senad, ranko, g. suran i ja. odvojeno su isli sanela i mauricio. isli smo na treking utrku na risnjak, koju je sesti put organiziralo drustvo ad natura.

senad, g. suran i ja smo isli na duzu, ultra varijantu. dobili smo ono po sto smo dosli. to je bila utrka s dvostrukim dnom, beskrajna. nikad kraja usponima, stalno je bilo jos i jos. na kraju su brojke pokazale oko 73 km duzine i oko 4 000 metara uspona. da ce utrka biti duga, shvatio sam vec kad sam kartu pokusao sloziti na format A4.

nekoliko kljucnih rijeci: vidalj, gornik i voda. tko je ostao bez vode na tim usponima, nagrabuso je. dan je bio prekrasan, drustvo na trci odlicno, mojih 15 sati i nesto proslo je kao dlanom o dlan. to mozes shvatiti samo ako probas.

mauricio je pobijedio na kracoj varijanti, za manje od tri sata. a di smo mi tada bili? niti na drugoj kontrolnoj tocki :).

poduzi trening odradili smo ranko, mauricio i ja jucer zajedno s veoma dobrim ljudima. isli smo od bresta kod buzeta, preko zbevnice, gomile, orljaka, brajkovog vrha, velikog planika, poklona, vojaka, male ucke, brguda, kremenjaka, sikovca, sisola do vidikovca kod plomina. 12 tocaka istarskog planinarskog puta.

krenuli smo oko 9 ujutro, na cilj stigli oko 23h. netko rece samo 14 sati bruto, neto oko 11h, uspona oko 3000 m, a duzine oko 60 km.

vjerojatno smo prvi i zadnji put radili spust od sisola do vidikovca. barem po noci ne. je*eno, makar ovakva rijec nije primjerena ovim puritanskim stranicama, ali bolja nije jos skovana.

puno hvala elviru na ideji i strpljivim mrsnicima i njihovim pomagacima na logistickim zadacima.

vidimo se na utrci istine, na risnjaku 5.6. :).


nismo bili samo u puli prosli vikend, nego i u beliscu na prvoj avanturistickoj utrci u slavoniji, koju je organizirao klub pustolovnih sportova baraber extreme team iz belisca. neki smo bili u tom dijelu zemlje po prvi puta. nije ni ta hrvatska tako mala, dobro da postoje pustolovne trke.

na put smo krenuli timovi zrinic:vorkapic (adrenalina), roce:hodzic i suran:loncar (kao zamjena za krstica). a medju silnom prtljagom bili su i guleda i garmin.

nakon puno voznje i borbe s mikro orijentacijom po valpovu i beliscu docekali su nas ljubazni domacini. i odmah smo u donjem rublju isli isprobati voznju kanuom. meni je najprije izgledalo da drava stoji, ali malo kasnije mi se cinilo kako ce nas morati izvlaciti van, jer nikako da veslamo u pravom smjeru. ali uspjeli smo, uz instrukcije.

utrka je bila odlicno organizirana. mi u kracoj varijanti smo najprije vozili biciklu (meni je brojac pokazao oko 60 km), pa smo trcali i na kraju nasa najjaca disciplina - veslanje. a imali smo i cetvrtu disciplinu - gubljenje. ali ne puno, jer je prostor gusto naseljen :). i pilili smo drva u disciplini iznenadjenja i spustao se jedan clan tima s kule (absajl).

na kraju cobanac za sve, tamburice i plesnjak. odlican izlet i druzenje. i to je u redu. guleda se sretno vratila doma, ali garmin na zalost nije izdrzao pritisak slavonskog asfalta.

slike: http://picasaweb.google.com/ivanloncar07/BelisceBAR2010#

017

Ove godine su puležani objedinili  ove dvije utrke i napravili jednu, pa smo tako za 20 kuna dobili 2 majice(drenovica+vivicitta), ručak i pivo(žao mi je da nisam slikala bon, ali Ozren je to doslovno tako napisao) i pregršt medaljaLaughing (nagrađivalo se je po kategorijama, za utrku i za veteransko prvenstvo Istarske županije).  Najveselija je definitivno bila Vedrana koja od silnih proglašenja praktički nije silazila sa postolja i nije se mogla načudit da stoji na postolju uz Suzanu Alberini Smile  Staza je prava kros, ima i kamenja i korjena i trave… a bogami i uzbrdica i nizbrdica Smile Ja sam si uzbrdice malo prohodala pa sam opet daleko zaostala od drugih i na zadnjem kilometru nabasala na zmiju koja si je očito bila protumačila da je utrka završila i da više nema nikoga na stazi. I ja i Mauro smo trčali bez sata pa neznam koliko smo trčali, ali nije ni bitno… bilo je to još jedno lijepo druženje sa prijateljima trkačima. Ima i par slikica u galeriji.

Rezultati

Rezultati po kategorijama